Orkestar Doma JNA

1914

Bio je to prvi orkestar koji je svirao na igrankama u Užicu u poratnim godinama, već te 1946. godine, Vojni orkestar Doma JNA.

Orkestar Doma JNA paradira centrom Užica, kapelnik Ivan Knific napred
Orkestar Doma JNA paradira centrom Užica, kapelnik Ivan Knific napred

Svirali su u Domu na dobro posećenim igrankama, koji je tada bio u današnjoj Osnovnoj školi “Dušan Jerković”. Nešto kasnije orkestar je vodio kapelnik i dirigent Ivan Knific. Repertoar se sastojao od, kako bi danas rekli, “evergrina”: valcera, tanga, sambe, rumbe, svinga i bibap numera, koje su nagoveštavale novi lepršavi muzički pravac, divlji rokenrol. Na tim igrankama su mogli da prisustvuju članovi Doma ili klasično obučeni mladići. Za one koji su diktirali modne trendove, ne zna se na koji tajnovit način pristigle iz Engleske, modifikovane dostupnim filmskim junacima viđenim na platnu bioskopa “Zlatibor”, sa “visokim” tarzanke frizurama, sa naglašenim “talasima” koji su začešljavali kosu šerbetom, nosili uske pantalone, košulje sa visokom kragnom, cipele s trostrukim đonom, tu nije bilo mesta.

Ivan Knific
Ivan Knific

Ivan Knific priča:

“Moje prvo radno mesto je bilo u Užicu. Prethodno sam diplomirao na Dirigentskoj školi u Beogradu. Došao sam ovamo u jesan 1949. godine, u vreme kada su se vršile velike pripreme za otvaranje novoga Doma JNA. Mi smo pripremali program za otvaranje novoga Doma JNA. Bio je to monomentalni program sa horovima, orkestrom i recitatorima. Nakon otvaranja Dom je zahvaljujući tome što je imao vojnu muziku, koja je imala široke mogućnosti, bio savršen kolektiv sa više orkestara. U svom sastavu imao je i gudački i duvački orkestar i još po potrebi i tri mala orkestra. Tako bi se u vojnom orkestru našao ansambl koji je odgovarao svakoj prilici. Vojni orkestar i Dom armije tada su bili nosioci kulturnog i zabavnog života u Užicu i njegovoj daljoj okolini. Sarađivali smo sa mnogim mladim muzičarima amaterima iz grada. Jedan od njih je i Milenko Đurić. Imali smo dobru saradnju sa mladim kompoziorom Žarkom Petrovićem, koji je tada bio još đak u Gimnaziji, ali se nije razdvajao od notne hartije, pa je beležio i pisao. Imali smo odličnu saradnju sa njim, ali i sa njegovom sestrom Ljiljanom. Zajedno smo pravili koncerte, imam vrlo lepe uspomene na to vreme…

Deo Vojnog orkestara za priredbe i igranke, duvačka sekcija
Deo Vojnog orkestara za priredbe i igranke, duvačka sekcija

Vojni orkestar je imao širok teren, i zadatak mu je bio da prvo zadovolji potrebe vojske, a zatim smo se trudili da zadovoljimo i sve muzičke potrebe građana. Svirali smo u Požegi, Čačku, Ivanjici, Novom Pazaru, Bajinoj Bašti… Na toj teritoriji smo priređivali raznorazne koncerte, svirali na raznim drugarskim večerima, na otvaranju novih fabrika i radnih kolektiva. Zahvaljujući tome što smo bili jedini, imali smo dosta posla, koji smo veoma uspešno obavljali. To vreme provedeno u Užicu je za mene bilo najlepše vreme u mom životu. Sem navedenog, priređivali smo razne druge koncerte, sa gudačkim orkestrom”.

Rekao je Knific 15. 8. 1995. za emisiju “Kulturni magazin” TV5 Užice.

Dan armije, slavlje u kasarni, u kolu popularni užički oficir Panto Zubac
Dan armije, slavlje u kasarni, u kolu popularni užički oficir Panto Zubac