Prvi hotel na Zlatiboru

1351
Prvo je kralj poslao novac da se uredi izvor Kuluševac.
Prvo je kralj poslao novac da se uredi izvor Kuluševac.

Godine 1893. Kralj Aleksandar Obrenović na svom proputovanju kroz Srbiju odlučio se da poseti i Zlatibor, planinu za koju je već čuo da ima lekovita svojstva. To blaženstvo “mirisnog Zlatibora” otkrili su još u tursko vreme begovi i trgovci, koji su tu na Zlatiboru provodili leta sa porodicama,

Na praznik Preobraženje gospodnje, 19. avgusta kralje je stigao na Zlatibor, mnogo era Zlatiboraca se iskupilo na proplanak pokraj izvora Kulešavac da dočeka Obrenovića. Pripremili su mu bogat ručak u prirodi, a kralj je celog dana uživao u blagodetima planine, ukusnim zlatiborskim specijalitetima, Iz zahvalnosti za nezaboravan doček, ali i opčinjem prizorom koji mu je ostao u sećanju, kralj Aleksandar obeća da će poslati novac da se izvor Kulaševac uredi. Obećanje je ispunio i već sledeće godine na izvoru niče česma koja ponese naziv Kraljeva. Česma kralja Aleksandra bila je prvi zidani objekat na prostoru koji je danas turistički centar, a uspomena na dolazak najvažnijeg čoveka u Srbiji i danas stoji na istom mestu i svedoči o trenutku koji je bio prekretnica u razvoju Zlatibora.

Prvi zlatiborski hotel "Kraljeva voda" i elitni gosti
Prvi zlatiborski hotel “Kraljeva voda” i elitni gosti

Nakon smene na srpskom prestolu, na Zlatibor dolazi kralj Petar Karađorđević sa svojim prestolonaslednicima. Kralj je želeo da na Zlatiboru provede nekoliko dana, ali tu osim Kraljeve česme, ničega drugog nije bilo. Petar Karađorđević pokreće inicijativu i Okružni odbor podiže luksuzni hotel, zvučnog naziva „Kraljeva Voda“ sa 29 ležaja, sa depandansom „Čigota“ i pekarom. Hotel je vrlo kratko primao goste, jer je ubrzo počeo Prvi svetski rat. Tokom trogodišnje oskudice imao je sasvim drugu namenu. Naime, austrougarske okupacione snage adaptirale su hotel za otkup mleka i proizvodnju kačkavalja.

Posle Prvog sv. rata interesovanje za Zlatibor bilo je slabo, sve dok nije izgrađen put Kraljeva Voda-Užice. Do Drugog svetskog rata izgrađen je 21 letnjikovac, čiji su vlasnici bili bogati ljudi iz srpskog građanskog društva, zatim su izgrađeni restoran „Švajcarska“ i Invalidski dom. Preuzevši okružna dobra na Zlatiboru, Oblasni odbor 1929. godine obezbedio je finansijska sredstva kojima je podignuta vila „Beograd“. Krajem 30-tih godina iznad „Švajcarije“ inženjer Sekula Knežević iz je ukrovio je veliki i izuzetno lep hotel koji je završen posle rata. Prvih godina radio je kao hotel „Srbija“, a potom predat u vlasništvo Studentskom odmaralištu.

Prvih godina posle rata Okružni odbor zaštitio je šumski kompleks na Kraljevoj Vodi, tako što je svih 225 borova obeležio numerisanim metalnim pločicama, zabranio njihovu seču i propisao stroge kazne za prekršioce. Godine 1937. pošumljen je prostor između Kraljeve Vode i Palisada. U periodu od 1935. do 1938. godine pošumljene su mnoge zlatiborske goleti, između ostalog i prostor između hotela i česme. Radovima je rukovodio Salih Omanović, šumarski inženjer, koji je tih godina otkrio Zlatni bor u Negbini.

Izvor i hotel "Kraljeva voda". Prve građevine Česma i hotel, prvi turisti na Mirisnom Zlatiboru.
Izvor i hotel “Kraljeva voda”. Prve građevine Česma i hotel, prvi turisti na Mirisnom Zlatiboru.

Hotel „Kraljeva voda“ između dva rata, pošto mu je vraćena stara namena, postaje stecište viđenih ljudi, uspešnih trgovaca i advokata, pravo mesto za preduzetnike koji grade ugostiteljske objekte. Novine širom Jugoslavije pisale su o lekovitim svojstvima zlatiborskog vazduha, pa se dobar glas daleko pročuo. Sa svih strana velike kraljevine dolazili su bolesni po izlečenje, ali i zdravi po još energije i rekreacije. Iako najviše posećen leti, Zlatibor polako se izdvaja i kao zimski centar, pa postaje omiljena planina smučara iz cele zemlje. U prvom zlatiborskom hotelu letovale mnoge istaknute ličnosti javnog i političkog života toga vremena: Ljuba Davidović, Boža Maksimović, Anton Korošec, Milan Grol, Bogoljub Jevtić, Milan Protić, Dragiša Vasić, Branislav Nušić, Pjer Križanić, Ivan Ribar sa sinovima i mnogi drugi. Bilo je to nešto više od puke pomodnosti, jer je ovaj idilični prostor vraćao mir, snagu i zdravlje.