U kafanama starog Užica

1349

Danas ćemo poći u obilazak kafana staroga Užica. Putnici koji su purnjavim ćirom dolazili Užice poslom bilo je lako da nađu naznačnu kafanu sastanka. Svaka je imala neku svoju posebnost. Krupnim „masnim“ slovima bili su ispisani njihovi nazivi koji su se izdaleka videli. Na kraju table sa firmom, na desnoj strani sitnim slovima bio je potpis firmopisca.Te stare užičke kafane su veselo izgledale zbog moleraja cvetnih motiva, ruža koje su rađeni posebnim gumenim valjcima sa istaknutim pečatnim motivima na njima. Najlepše molerske radove i najupadljivije firme su sve do osamdesetih godina 20. veka radili poznati užički moleri Ratko Starčević i Spasoje Rajković „Car“. U starom Užicu onom u vremenu između dva svetska rata izdvajale su se i dve svetleće neonske reklame plave boje koje su pokazivale da Užice ne zaostaje za svetom. Jedna na krovu hotela „Zlatibor“ a druga „Kino“ na zgradi bioskopa koji će se posle Drugog svetskog rata zvati „Zlatibor“.

Atmosfera u "Radikalcu" jednoj od boljih užičkih kafana
Atmosfera u “Radikalcu” jednoj od boljih užičkih kafana

Posebnu atmosferu u kafanama su dopunjavali lepi kvalitetni stoljaci proizvaod užičke Tkačnice beli, Karirani, plavi, crveni. Unutrašnji izgled kafana staroga Užica je govorio za kakvu su klijentelu bile namenjene kao i ukusu njenoga vlasnika. Većina kafana je imala bombaste nazive Iz geografije ili junačke srpske istorije kao na primer „Balkan“, „Beograd“ „Pariz“ ili „Obilić“, „Car Dušan“ i sl. Užičani su umesto da grade spomenike po junacima iz istorije davali iimena kafanama. Užice je imalo nekada stotinu kafana različitih veličina sa salama i bez njih različitih funkcija sa visokim i niskim plafonima bogatm ali i sa siromašnom inventarom. Sve su imale šankove sa policama gde su bile izložene čaše za rakiju, vino, pivo poređane po veličini.

. Ispred kafane "Car Dušan"
. Ispred kafane “Car Dušan”

U gospodskim separeima tim zasebnim kafanskim sobama za uže boemsko društvo, prisne sastanke, isticala su se mat stakla, šlajfovana ogledala, necovane zavese ili teške somotske posebnih nijansi zelene, plave, crvene boje… U tim zaklonitim prostoromima u kome vazduhom lebdi žudnja, bes, gnev, gde sve vrvi od strasti, gde zgodna pevačica uz erotski ples zavodi su padali halteri, gaćice, brusevi rađale su se večne i uzavrele ljubavi koje žive i traju sve do sledeće pesme. U luksuznijim kafanama svirale su muzičke kapele sa pevačicom a u onim običnim su dežurali cigani violinisti koji su na poziv zabavljali goste. U kafanama su u zimsko vreme organizovane zabave, čiji štimung je organitovan uz dobru hranu, piće i kvalitetnu muziku. Na njima je organizovana šaljiva pošta i lutrija. Užičani su imali svoje stalne kafane iz bližeg ili daljeg komšiluka ili su dolazili zbog simpatičnog vlasnika i osoblja koje je radilo u kafani, zbog dobre usluge i pića ali i prema stranačkoj pripadnosti.

Kapela kafane hotela Zlatibor
Kapela kafane hotela Zlatibor

U većini kafana se pila šljivovica, srpsko nacionalno piće uz koju se služila slate zvana „meze“ koje je bilo besplatno i menjalo se u sezoni. Pečen ili baren krompir, kiseo kupus, kriška sira, mlad crni ili beli luk, paradaiz ili kupus salata pa i pretop za umakanje. Najviše se pila šljivovica “meka,”srpsko nacionalno piće ljjuta tj prepečenica se manje pila. Špricer i pivo su se pili najviše leti. Zimi kuvano vino i rakija. Za decu je bio predviđen sirup od maline i neki ukusan ratluk.

U boljim kafanama obavezne su bile dnevne novine „Politika“, „Vreme“, „Pravda“ koje su se nalazile u ramu od bambusove trske koje su visile na kukama na zidu.

Kafanska bašta na trotoaru sa lijanderima
Kafanska bašta na trotoaru sa lijanderima

Ispred kafana bili su betonski, popločani trotoari. Kad krenu topliji dani ispred kafana su iznošeni stolovi, lijanderi u drvenim sanducima i drugo mediteransko bilje kojima bi ogradili te „Kafanske bašte“. Zaštite od sunca u tim baštama su bile raznolike. Neke su imale platnene hladnjake, neke čak i sa mehanizmom za dizanje i spuštanje, neke hladnjake od leskovih grana i paprati. Nekoma su hlad pravili pitomi bagremovi, nekima Lipe, jedna se i zvala „Kod Lipe“. Dudova i jabukova stabla su pravila hlad u kafani u izletištu u Adi a kafana izletišta u Koštici bila je u pravom parku i voćnjaku. Većina varoških kafana u svojim prostranim dvorištima imale su štalu, šupu, obor, poljski klozet.