Užička šega na mestu Plaže “Jadran”

1464
Užički mladići su uživali na platou Plaže Jadran van sezone
Užički mladići su uživali na platou Plaže Jadran van sezone

Na podaščanom platou Plaže “Jadran”, avgusta 1939. godine, društvo pošto je ispopravljalo daske i ogradu, šegači se i sprema da se bućne u svežinu Đetinje.
Plaža Jadran imala je i trambolinu. Higijenski je dobro održavana od vlasnika Dragog Aranđelovića, a kasnije i Nedeljka Sparića. Užički istoričar Stevo Ignjić, u svojoj knjizi “Užice sa starih razglenica”, piše: “U letnjim mesecima Užičani su rado dolazili na plažu, upražnjavali vodene sportove u čistom i zelenkastom toku Đetinje, odakle se pružao divan prizor na romantičnu klisuru ove planinske reke. Smeliji zaljubljenici reke kupali su se u Đetinji i “van sezone”, kao npr. “Desimir zvani Gujar, koji je živeo ispod Belog groblja”. Za njega su Užičani govorili da razgovara sa zmijama.”
Kasnije pred sam rat, a i posle, Užičani su sami održavali svoju plažu. U prvoj polovini pedesetih godina, profesor Vasilije Vajović, da bi popolarizovao plivanje u Užicu, sport u kome je bio najuspešniji njegov sin Dragoš, kupio je daske, konopce, mreže. Ljubitelji vodenih sportova izgradili su kesone, plivačke staze. Na ovom kupalištu se lako moglo postaviti igralište za vaterpolo.
Užički pisac Lale Milosavljević piše: – “Oko Dula (Pujda kovača Antonijevića, brat kasnije poznatog Doce vlasnika prvog posleratnog užičkog kafića) su se okupljali mnogi čaršijski mladići šale radi, a kovačnica je sama od sebe svetsko čudo. U njenom polumraku zaognji žar i plamen pod udrcima meha. Lepota takve iluminacije ničemu slična. Zatim će od bezobličnog usijanog gvožđa, majstorijom čarobnjaka, nastati prepoznatljiv predmet. Muzika čekića i nakovanja slavi umetnost kovača divljenja vredredna.

Plivalište na mestu nekadašnje plaže
Plivalište na mestu nekadašnje plaže

Jednoga leta družina užikih plivača zastala je pred Pujdovom radnjom. Čeka ih posao na Plaži “Jadran” – tako su Užičani zvali svoje uređeno kupalište iznad ‘Debele vrbe’. Pravi im majstor Pujdo klanfe za kesone. Mladići popravljaju plivalište, uskoro će se takmičiti u plivanju. Stigao odnekle jedan seoski đidija u prtištu, doneo budak i sekiru na klepanje. Dule Pujdo ne bi bio to što je da ne smisli ujdurmu.
– Dobro momčino, znade li ti da plivaš, kuća ti je u selu uz Đetinju?
– Ih, jašta! – uzvrati momčina.
– Ako ovoga najmanje pobediš u plivanju, Džaba ti klepam i budak i sekiru
– Hoću, jašta ću! – tvrdi đidija, meri sićanog gradskog mladića i čudi se majstoru.
I plivači i majstor Dule, i momčina u prtištu krenuše na plažu. Eto gotove predstave. Kad stigoše plivači i ovaj neobičan tandem- Dule kovač i seoski mladić u prtištu, radoznali svet sa plaže “Jadran” se poče okupljati. Glavnu reč vodi Dule, režira prestavu.
– Vidiš junačino, od ove do one daske i natrag se pliva. nego, sa ove ćuprije valja da skočiš. Dede plivači pokažite kako to radite!
Na mig Pujdov družina poskaka startnim skokom i u dva zaveslaja vrati se ponovo na start. Da vidite, ne pokoleba se đidija, nego zabaci gornji deo prtišta, zavrte nogavice gaćetine, potrča malo, pa se naglavačke džidnu u vodu. Publika aplaudira, a smeh se razleže plažom.

Braća "Pujdovci", parekselans Užičani: S leva Momo - šnajder, Dule - Kovač, Doca - učitelj i preduzetnik i Ljubiša - Kovač
Braća “Pujdovci”, parekselans Užičani: S leva Momo – šnajder, Dule – Kovač, Doca – učitelj i preduzetnik i Ljubiša – Kovač

Kad se momak vrati na most gde čeka takmac, onaj gradski sićani dečko, plivači se kao počeše kladiti ko će da pobedi. Jedan od njih upita momka:
– A koji ti stil plivaš?
– Momče se zbuni, začuđeno pogleda majstora, ali i tu je Dule da pomogne:
– Kako koji stil, to je stil “na krlac”! Je li tako, delijo?
– Jašta majstore!- isprsi se momče.
Nađe se i sudija sa štopericom o vratu pa pita momčinu:
– Za koje vreme možeš da otplivaš do kraja tog plivališta i natrag?
– Šta za kolko? Očas! – uzvraća ovaj.
Na zvižduk poskakaše takmičari. Ono gradsko momče pripusti neveštog đidiju napred, a ovaj postrance nekako napreduje i bubnja po vodi. Publika aplaudira, smeh koji je otpočeo od dijaloga na obali naraste u pravi urnebes. Gradski dečak u par lepih zaveslaja malo pristigne deliju, pa zastane da ovaj ne primeti. Imade junačina ipak snage da stigne natrag i ispliva celih pedeset metara “na krlac”. Gradski mladić bi za to vreme zabavljao publiku plivajući čas kraul, pa leđno, vraćajući se natrag, a zatim beterflaj stižući ponovo.
Na mostu majstor-Dule čestita svom izabraniku pobedu. Razleže se aplauz. Htedoše momka na trambolinu, ali to majstor ne dade. Bilo bi mnogo za jedan dan.”