Gastronomski praznik, kad ceo Mačkat miriše na pršutu

1494

“Dovoljno mi je da kupim frtalj hleba, odem na Pršutijadu stopom i duboko dišem onaj začinjeni vazduh mirisima suvog mesa, zagrizem hleb i opet punim plućima udahnem pa hleb, i ja sit.” Milun, štedljivi Ercov.

Na 18. Pršutijadi u Mačkatu (foto Miloš Cvetković)
Na 18. Pršutijadi u Mačkatu (foto Miloš Cvetković)

Mačkat se nalazi na idealnoj nadmorskoj visini za sušenje pršute na 700 metara, na području gde se “ruže vetrova” mešaju, mediteranska i kontinentalna klima. Zato se već 18 godina, od 2001, baš u Mačkatu organizuje pršutijada, sajam suhomesnatih proizvoda.

Jedan od lepših štadova (foto Miloš Cvetković)
Jedan od lepših štadova (foto Miloš Cvetković)

Užička pršuta je specijalitet kraja, sušeno goveđe, svinjsko ili ovčije meso. U užičkom kraju najčešće se priprema goveđa pršuta. Način pripreme nije menjan stotinama godina. Važno je dobro meso usoliti, zatim je potrebno da dobro odleži u salamuri i na kraju potrebna je iskustvo da se pršuta kvalitetno osuši u sušari. Ta dobra užička pršuta je bila osnovni razlog da se organizuje sajam suhomesnatih proizvoda u zlatiborskom selu Mačkat. Tu u Mačkatu je i najveći prozvođač pršute u užičkom kraju, na daleko poznato preduzeće “Zlatiborac”.

Štand poznatog preduzeća "Zlatiborac" (foto Miloš Cvetković)
Štand poznatog preduzeća “Zlatiborac” (foto Miloš Cvetković)

Zapisano je da se pršuta proizvodila u Okružju rujanskom još u srednjem veku i prodvala na dalmatinskim i drugim pijacama. Sama reč pršuta je italijanskog porekla. Prvi dućan užičkog suvog mesa i slanine otvorio je u Beogradu Dobrosav Atanacković, Mališin brat, 1892, a nešto kasnije Nićifor Milanović. Posle njih je otvoreno još petnaestak radnji.

Štand legendarnog Rada Šopalovića, pobednika iz Mačkata
Štand legendarnog Rada Šopalovića, pobednika iz Mačkata

Najveći promet pršute u vreme staroga Užica imali su Bogdan Zlatić i Zdravko Antonić, koji su godišnje prodavali i do 50.000 kg suvog mesa. Užički trgovci su osim Beograda, užičkom pršutom snadbevali Šabac, Niš, Skoplje, Novi Sad, Zemun, Pančevo.

Ne zna se šta je ukusnije i lepše
Ne zna se šta je ukusnije i lepše

“Pršutijada” u zlatiborskom selu Mačkatu predstavlja najbolje proizvođače iz užičke i čajetinske opštine. Zbog njihovih proizvoda: goveđe i svinjske pršute, stelje, slanine, kobasica i sl, okupi se i do 15.000 posetilaca iz zemlje i inostranstva. Sajam je takmičarski, na njemu se biraju ponajbolji, može se reći srpski suhomesnati proizvodi, kao i njihovi proizvođači. Tokom ovih 18 godina od kako traje “Pršutijada” mogu se sem “Zlatiborca” izdvojiti stalni učesnici, a i dobitnici na poslednjoj jubilarnoj punoletnoj 18 Pršutijadi: Najkvalitetniju goveđu pršutu izložio je Aleksandar Radojičić, prvu nagradu za užičku kobasicu dobio je Aleksandar Čeliković, Marko Stojanović će 18. “Pršutijadu” pamtiti po zlatnoj medalji za slaninu, a Nikola Brković za stelju.