Septembar 1967. godine

1029

Mnogo se gradilo i asfaltiralo Užicu i ovog septembra 1967. godine. Za nas decu tokom šezdesetih godina kad ga vidimo na ulici parni valjak je bio prava senzacija. Pratili bi tu tešku mašinu koja je purnjala, šištala i ispuštala čudan piskav zvuk dok je milela ulicom.

. Dečija radost, parni valjak
. Dečija radost, parni valjak

Obično bi ga ostavili tu dokle je stigao zbog njegove brzine i težine. Tako nam je bio jedna velika igrčka na kojoj nije imalo šta da se pokvari, dok ne bi krenuo na novo mesto gde je asvaltirana ulica.

Hidroelektrana "Potpeć
Hidroelektrana “Potpeć

U nedelju 3 septembra puštena je u pogon prva limska hidroelektrana “Potpeć”. Tri godine je trajala izgradnja ovoga betonska kolosa veoma važnog za privredu Užičkoga kraja. Centralu je projektovao Radomir Đeković a prvi direktor je bio Tihomir Ljujić. Hidroelektrana Potpeć Ima tri turbine ukupne snage 54 MW. Brana je gravitaciona od betona, visine 46 metara. Formira akumulaciju od 44 miliona m³.
U “Raketi” se nisu preterano sikirali zbog gubitka, više su se sikrali oni van preduzeća. Nabavili su 10 novih vozila sa prikolicom, 3 cisterne. Na konkursu na kome je traženo 15 vozaća prijavilo 284 kandidata. Uvedene su međugradske linije bez konduktera.
“Sloga” je otvorila još jednu kafanu, ovoga puta na Carini, naravno kafana je dobila ime “Carina”. Do pomenute mesare koja je otvorena prošloga meseca na Zelenom pijacu, ribarsko gazdinstvo “Beograd” otvorilo je ribarnicu.

Osnovma škola "Andrija Đurović"
Osnovma škola “Andrija Đurović”

Kakvo je stanje bilo tada u užičkim školama ovog septembra 1967. godine? Unajstarijoj užičkoj školi tada, “Andriji Đurović” u kojoj je bio direktor Branko Kovačević je bila adaptirana i spremna da primi Đake. Od 88 učenika koji su pali na popravni 75 je položilo…

Osnovna Škola "Dušan Jerković"
Osnovna Škola “Dušan Jerković”

U “Dušan Jerkoviću” direktor je bila Milena Penezić rođena sestra Krcunova, koja je tada rekla: “Uvedeno je parno grejanje, adaptirani su sanitarni uređaji, postavljen je teraco, betoniran je podrum u kome smo smestili kotlarnicu, uređeno je dvorište, omalane i ofarbane sve prostorije. U “Nadi Matić” je bio direktor Radomir Salević. U ovoj tada novoj školi nije bilo nekog posla, škola je trebala da primi 1300 učenika. U Četvrtoj osnovnoj školi najmlađoj u gradu u kojoj je bio direktor Vasilije Nikolić isto nije bilo mnogo posla, bila je spremna za novu školsku godinu, da primi 1350 đaka…
Milutin Pašić direktor Gimnazije je rekao: “Zbog dotrajalosti zgrade i zbog opasnosti koja je pretila, bilo je krajnje vreme da izmenimo celu međuspratnu konstrukciju, zamenimo električnu instalaciju, uvedemo parno grejanje”. Gimnazija ipak nije mogla da bude kompletno rekonstruisana pa je jedan broj gimnazijalaca i učenika Ekonomske škole dok radovi na zapadnom krilu ne budu gotovi pohađao nastavu u još starijoj zgradi od gimnazije u nekadašnjoj vojnoj komandi, prko puta Gimnazije.
U Ekonomskoj školi bio je direktor Vladan Žeravčić, koji je podsetio da postoji ideja da se učenici prvoga razreda ugostiteljske škole i trgovine, škole učenika u privredi pripoje ekonomskoj, da su spremni za pošetak školske godine i da primaju 470 ušenika. U tehničkoj školi umesto direktora trenutno je obavljao njegov posao sekretar Radoje Protić koji je rekao: “Omalali smo sve prostorije, primili 192 učenika, tako da će ih ukupno biti oko 600”. U Učiteljskoj je bilo sve spremno, direktor je bio Dragan Petrović i primano je 90 novih Učenika. Ukupno ih je bilo 530.
U školi učenika u privredi su tako|e omalali sve prostorije, nabavili nove table i peći. U dve učionice je falio nameštaj pa su uneli rashodovan. Primali su 480 novih đaka tako da ih je ukupno bilo 1500. Direktor je bio Božo Kovačević. U to vreme u užičkom školstvu reč štrajk se samo pominjala u nastavi istorije…
Čuvar pri opštini komnalnih objekata je bila Milesa Jovanović koja je objasnila komunalnu situaciju u gradu: “Najveći problem je održavanje Trga partizana. Po stubovima se lepe plahate, piše se, deca škrabaju stubove i zidove. Iako postoji čuvar Trga on nemože skoro ništa da učini. A ni sami građani ne vode računa o održavanju čistoće na Trgu. Bacaju otpatke. Često sa neke terase papiri lete na Trg!
Terase su neuređene. Može se videti i veš koji je tu razapet da se suši. Oko kanti za đubre ima više đubreta nego u njima. Izbacivanje zemlje od iskopa po gradu takođe je veliki problem. Rabadžije pogode da iskopaju temelje i zemlju izvlače i bacaju gde hoće. Ako pitam zašto tu stovaraju zemlju, on traži da mu pokažem mesto gde da je istovari, a to nije regulisano. Za Držanje živine u gradu odlukom je odre|ena zona u kojoj se ne sme držati. Desilo se, da na jednoj strani ulice zabranjeno gajiti živinu, ili svinje, a na drugoj je to dozvoljeno. Delovi Uremovačkog i Carinskog potoka koji su van zone su puni svinjaca! Odlukom je regulisan i saobraćaj na glavnoj ulici, ali to niko nepoštuje. Dozvoljeno je teretnim vozilima u lokalnom saobraćaju da se mogu kretati glavnom ulicom do 10 pre podne. Međutim mogu se videti u svako doba, dana. Ili opet, u vezi sa trgovinom, na ulicama se može videti stovarena roba koja tu stoji mesecima”.
U Skupštini opštine hodnici su bili raskopani, rukovodstvo je rešilo da da izbaci peći i uvede parno grejanje.
U organizaciji užičkoga automoto kluba “Proleter” i automoto Saveza Srbije 23 septembra održao se prvi automoto reli “Putevima užičke republike”
Ovoga meseca u bioskopima su igrali filmovi: “Grof Bobi”, “Akat”, “Ukršteni maševi”, “Šestorica iz podmornice”, “Avanture Ciska Kida”, “Mi iz Kronštata”, “Komesar”, “Ljubav jedne plavuše”, “Rob sa zlatnim rukama”.
U Gradskoj biblioteci je otvoreno dečije odeljenje. “Da nam nisu pomogle radne organizacije, a najveći deo sredstava je dala Valjaonica bakra”, rekao je tadašnji upravnik biblioteke Đoko Nikolić.
Tu na istom mestu u holu Drštvenog doma tada mladi akademski slikar Milutin Korać, koji je rešio da živi i radi u Užicu je pripremio 20 novih slika i napravio drugu samostalnu izložbu. A Brako Kovačević profesor likovnog vaspitanja u Učiteljskoj školi i honorarni scenograf u pozorištu, jedan od boljih užiških slikara proslavio je 30 godina rada. Prvu izložbu je priredio 1939.godine u Užicu i to je bila prva organizovana užička izložba slika.

Relejna stanica na Torniku
Relejna stanica na Torniku

Saradnik “Vesti” B. Vranešević je u svojom članku o poseti relejnoj stanici na Torniku napisao: “Na najvišem vrhu, na Torniku, kao orlovsko gnezdo prilepila se zgrada s čijeg krova se uzdiže splet metalne konstrukcije cevi, šipke i parabolični metalni “tanjiri” to je relejna UKT stanica Tornik. Okrenuh konja i krenuh u posetu koji najveći deo godine provode u oblacima družeći se sa orlovima i čoporima vukova”. Ti ljudi su bili dva tehničara Mića i Žika, koji su tu na smenu radili od 1963. godine, odmah posle montiranja uređaja na releju. Samo jednom godišnje, treće nedelje u septembru tu kod releja su se održavali vašari, koji su počeli kada je stanica otvorena i održali se tokom šezdesetih tada oni jedino nisu bili sami… Nihov snadbevač je bio Ilija Đurović domar, koji je svakodnevno putovao u Jablanicu po namirnice na konju sa rancem. Koliko je tada Tornik bio nedostupan i zaseoci oko njega, govori to da isti Ilija je svoj sina u ne baš blizu školu, vodio na poznatom malom zlatiborskom konju stavljajući ga u ranac. Ova relejna stanica je uspela da funkcioniše sve dok je Nato rakete nisu uništile 1999. godine. Ove 2020. Relejna stanica na Torniku je obnovljena i u fukciji. Danas funkcioniše obnovljena i prilagođena digitalnoj tehnologiji.