Jun 1973.

465
Grb Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca
Grb Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca

Na početku ovoga meseca juna 1973. ispričaću vam priču o Jugoslavijama, valja to znati, iako je sve zakukuljeno i zamumuljeno, pokušaću da objasnim. Kažu bilo je tri Jugoslavije. Mada kada sve saberem mogao bih reći četiri… Reč Jugoslavija označava “državu južnih slovena”, ustvari to je bio pokušaj da se stvori jugoslovenska nacija. Službeno ime Kraljevina Jugoslavija se koristi od 1929., ranija Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca sve do uvođenja šestojanuarske diktature. Povod za diktaturu je bio krvavi obračun u Skupštini, kada je poslanik Radikalne stranke, Puniša Račić, ubio poslanike Hrvatske Seljačke stranke, Pavla Radića i Đuru Basaričeka, smrtno ranio Stjepana Radića, a lakše Ivana Pernara i Ivana Granđu. Ovaj događaj, 20. juna 1928. godine bio je kulminacija političke borbe koja u Kraljevini SHS trajala od njenog samog početka. Iako po nazivu je bilo dve države pod dinastijom Karađorđevića, koja je postojala od 1918. do 1941. (za pojedine države u tadašnjoj međunarodnoj zajednici i do 1945.), danas je nazivamo Prva Jugoslavija.

Ipak i ako bi mogla da bude “druga” ona ‘sporazumska’, od Sporazuma Cvetković-Maček 1939. kada je stvarana Banovina Hrvatska, kada se odustalo, od ideje stvaranja jedne nacije smatra se kao prva Jugoslavija. Za drugu Jugoslaviju se smatra Titova Jugoslavija, od 1944. Ona se temeljila na socijalizmu, ali i na jugoslavenstvu. Tito je, izjavljivao za sebe da je i Jugoslaven, i da se država temelji na bratstvu i jedinstvu, tj. ideji etničke sličnosti među njenim konstitutivnim narodima.

Takozvana “Treća Jugoslavija”, je državna zajednica Srbije i Crne Gore, koja je nosila naziv Savezna Republika Jugoslavija od 1992. do 2003. Godine. Živeli smo u iluziji da se ta Jugoslavija prikazuje kao neposredni naslednik “Druge Jugoslavije”. S obzirom na to da su četiri od šest država proglasile razdruživanje iz SFRJ, taj pokušaj zadržavanja imena nije imao nikakvog temelja. Od godine 2003. državni savez nosi ime “Državna zajednica Srbija i Crna Gora”. Na referendumu održanom 2006. 55,4% birača u Crnoj Gori glasalo je za izlazak iz zajednice, Crna Gora proglasila samostalnost, što su Srbija i međunarodna zajednica priznale 2006.

Četvrta Jugoslavija? Ipak bi rekao da ih je bilo četiri: “Prva” Jugoslavija je ona koja je u svom srcu imala ideju stvaranja jugoslavenske nacije, od 1918. do 1939. “Druga” je bila “sporazumska”, od Sporazuma Cvetković-Maček od 1939 do raspada tj okupacije. “Treća Jugoslavija” je Titova SFRJ. Četvrta je Jugoslavija, kad se udubimo, bila više Kardeljeva nego Titova, pa tako i užička biblioteka u to vreme dobila ime “Edvard Kardelj”. Ta jugoslavija sledi koncept Ustava 1974., čiji je autor Edvard Kardelj, a trajala je do 1990. i usvajanja novih ustava pojedinih republika SFRJ. Danas smo Srbija. i ako nešto petljamo sa okolnim državama dobro bi bilo da to radimo u sverama ekonomije i turizma.

Bronzani maršal na Trgu u vreme najveće ekspanzije Titovog kulta
Bronzani maršal na Trgu u vreme najveće ekspanzije Titovog kulta

Vratimo se hronologiji užičkih sedamdesetih…Komunisti su u užičkom kraju nastavili akciju “Pravi čovek na pravom mestu”. Pisano je: -“Kriterijumi za izbor i predlaganje, za moralno – političku podobnost kandidata, već su isprobani u praksi. Radnl judi, neposredni proizvođači, dali su punu podršku ovakvom načinu rada i sagledavanju kompletnog stručnog i moralno političkog lika svakog pojedinca. Međutim, ima i nekih otpora i neverice, i to kod pojedinaca koji se ne mogu uklopitiu sve kriterijume i koji imaju felera u moralnom političkom životu i opredeljenju”.

Druga strana, “oni politički – nemoralni” su komentarisali najčešće po užičkim kafanama: -“Ljudi, vidite li šta rade, nimalo nije važno znanje i struka. Njavažnija je ta morlno – politička podobnost, vernost Titu, to samoupravljanje. Kako ćemo opstati na svetskom tržištu, onaj matori je izlapeo, izgleda da nema pojma ko mu vodi zemlju… Ovo više ne liči ninašta, najgore uvlakuše i neznalice počinju da vode gradove, preduzeća pa i celu zemlju. Neka nam je Bog u pomoći”.

A Stojan Maksimović urednik u “Vestima” je pisao u svom poznatom stilu sa tačkicama: – “U stroju smo… ne ratnom, ali borbenom… Revolucija to od nas traži… Radnička klasa položaj svoj zauzima… Onaj u revoluciji stečen, kasnije iz njega pomirena… Posle Titovog pisma se prestrojismo… Kao u svim prelomnim trenutcima istorije i života… To razvitak traži… A na putu razvoja ne idu svi istim tempom, niti su doprinosi njihovi isti… Tako se u jednom trebnutku, u teret i prepreku na putu, neki pretvore… Eto zbog toga je prestrojavanje i prestrojavanje je potrebno. Mi smo se prestojili… U borbenom smo poretku… Tito i Savez komunista zovu… Odazvali smo se… Kao 1941. pozivu na ustanak. ”

U novinama na radiju i na televiziji se samo pričalo o ustavnim amagmanima. Naslovi tipa “Aktivnost sve intezivnija”, “Istoriski zadatak”, “Pozitivna privredna kretanja”, “Protiv socijalne nejednakosti i honorarnog rada”, “Zaključci obavezuju”, “Obogatiti metod rada”, “Doprinos upoznavanju revolucionarne prošlosti”, “Mladost i tradicija”, “Posebna pažnja posvećena privrednom kriminalu”, “Kaznenu politiku stalno usklađivati sa potrebama društva” prekrili su stranice novina i časopisa. I novinari su bili moralno – politički podobni.

U bioskopu “Partizan” je besplatno prikazivan užičkim radncima dokumentarni film “Jedan radni dan druga Tita”. Gledala ga je i Delegacija članova Cvenog krsta Južnog Vijetnama Le Hgok An, Hguem Kim Hung i Hujnh Kong Tam. “Zlobni” novinar “Vesti”, koji je pratio ovu posetu i lomio jezik izgovarajući njihova imena, prokomentarisa: – “Kako li im daju imena? bace lonče niz stepenice, pa šta se čuje zapišu”… Vijetnamce je kroz muzej provela narodni heroj Dana Milosavljević. Sutradan je sa njima bila na Kadinjači i Zlatiboru.

Tito se pojavljivao na sve načine, na fotografijama institucija i ustanova, zanatskih radnji, to je bila najžešća ekspanzija Titovog kulta I na tv stanicama… Kao građanin sveta, putnik, mašinbravar, šahista, lovac, ribolovac, pijanista, trostruki heroj, vođa, mudrac, nedodirljiv, uvek prisutan, genijalan, besmrtan, sve veći i veći. Polako je u narod ulazila strašna pretnja: “Šta će biti sa nama kad ga više ne bude”. Moja generacija iz pedeset i neke, mi koji nismo imali poltičke ambicije stajalli smo pored “Titovog puta”, posmatrali prestrojavanje i sve ostalo, zabavljeni rokenrolom, nekim neobičnim knjigama, dobrim filmovima, naravno uz “ladno nikšićko”. Svi su bili digli ruke od nas, ali smo i mi digli ruke od njih, čekali smo ružni nastavak balkanske priče…

Detalj iz vredne Pribove numizmatičke zbirke u užičkom muzeju
Detalj iz vredne Pribove numizmatičke zbirke u užičkom muzeju

Užički muzej je dobio vrednu numizmatičku zbirku koja je pripadala Prbislavu Ljubojeviću, nekadašnjem prvom užičkom ženskom frizeru koji je posle rata je živeo u Beogradu. Zbirku je predala, prema njegovoj želji, sestra Živana, učiteljica u penziji. Poklonjenu zbirku je Prbislav skupljao 20 godina. Kolekcija se sastoji od 3.453 isključivo metalna novčića u kojoj su se nalazi novac gotovo svih evropskih zemalja od vremena antičke Grčke i Rima pa sve do savremenog doba. Najvredniji deo zbirke predstavlja antički novac od 450 komada, dvadesetak je staro – grčki, a ostali pripadaju vremenu II veka pre naše ere, pa do četvrtog veka naše ere. Rimski novac uglavnom je iz carskog doba. U kolekciji su zastupljeni gotovo svi rimski carevi i neke carske porodice.

. Posle saznanja šta je “Frotaž” žvrljali smo preko novčića gde god je mogao da se ostavi otisak
. Posle saznanja šta je “Frotaž” žvrljali smo preko novčića gde god je mogao da se ostavi otisak

Retki su oni koji nikada nisu stavili metalni novčić ispod papira i preneli njegovu reljefnu strukturu. U užičkoj Gimnaziji nam je likovnu umetnost predavao jedan predivan nastavnik i čovek, koga smo zbog malog rasta surovo zvali “Mile Metar”. Posle časa na kome nam je rekao: “Frotaž je dobijanje otiska sa različitih predmeta koji imaju reljefnu strukturu. Možemo na primer uzeti list i staviti ga ispod tanjeg papira. Grafitnom olovkom, pastelom ili drvenom bojicom trljamo po površini papira i oslikaće se struktura lista. Postoji mnogo mogućnosti za radjenje frotaža. Možemo koristiti hrapave tapete, koru drveta, strukturu zida, zavese, posebno metalne novčiće i mnogo toga drugog. Budite kreativni!”. Ne da smo bili kreativni, žvrljali smo preko navčića na marginama novina, na salvetama u kafani, listovima užbenika, knjiga u biblioteci, de kod je mogao da se ostavi otisak, najčešće tadašnjeg dinara.

U osamdesetoj godini, umro je velkan hidrotehnike, Miladin Pećinar. Rođen u Ljubišu, užički gimnazijalac, jedan od 1300 kaplara, profesor, akademik. Njegovi radovi su promenili izgled Srbije. Bio je to jedan od najvećih ljudi koji je dao užički kraj.

Krejzi vilidž bend – Ludi seoski orkestar pored čuvene trube u Guči
Krejzi vilidž bend – Ludi seoski orkestar pored čuvene trube u Guči

Korzo je i dalje živeo i bio u punom sjaju. Događalo se da ulicom ne može da se razmimoiđe. Atrakcija su bili i trubači na usta Braća Matevski, Zlatko i Milenko, zvani “Mače”, Dragan Karajić Čaja, Milisav Lukič Lule, Mile Jovanović Leš, Prvoslav Vitorović Pule, Tomislav Prokić Tomo – zvani “Krejzi vilidž bend”, koji su trenirali u ulazu “Pobede”, do apoteke za vreme korzoa, svirajući kolo Radovana Babića, sa kojim će sledeće je 1974. godine Babić sa svojim trubačima nastupio na Guči. Na kraju su uspeli da nastupe na Prvom programu RTS -a, u emisiji Milovana Ilića Minimaksa…

marka za reklamu 700px
marka za reklamu 700px