Kako sam bio disko džokej Kovač

1694

Nije bilo lako upoznati šezdesetih, pa i delom sedamdesetih, nepriznatu rok kulturu, koja je veoma teško i sporo prihvatana u Titovoj Jugoslaviji. Možda, najteže u Crnoj Gori, pa u Srbiji. Ipak, uspeo sam da upoznam njenu bit i kada se to dogodilo, posedovao sam to retko deficitarno znanje.

Di džej Predrag Kovačević u OK klubu
Di džej Predrag Kovačević u OK klubu

Nešto kasnije, 1973. godine, postao sam muzički urednik u užičkom Omladinskom klubu i di–džej u njegovoj prepunoj diskoteci, tada zvanoj “OK klub”. Tu sam radio trinest godina, usput učestvovao sa uspehom na raznim takmičenjima. Kako je popularnost roka u gradu pokraj Đetinje rasla, angažovali su me da vodim i emisiju zvanu “Diskorama”, na tada jedinoj užičkoj radio stanici, Radio Užicu. Vredno sam godinama, kao pretplatnik jednih od najboljih muzičkih časopisa posvećenog popularnoj muzici, kao i naših “Džuboksa”, “Pop ekspresa”, “Rok-a”, beležio sve bitno što se događalo na rok sceni kod nas i u svetu.
Uspeo sam da, u tada visoko tiražnom jugoslovenskom časopisu “Rok”, objavim podlistak “Koreni jugoslovenskog roka”, koji je izašao u tiražu od 100.000 što me je uvelo u svet značajnih YU rok istraživača. Kasnije sam napisao rukopis “Rokenrol pogled sa srpske strane”. Da bi mogao da ispričam tu podužu priču, bavio sam se istraživanjem popularne muzike blizu četiri decenije. Tačnije, trećinu vremena svog dosadašnjeg života proveo sam u rok kulturi. Taj ritam, posebno bluza i sve što ide uz njega, malo po malo uselio se u moju dušu.
Neosetno, polako, neprimetno, počeo sam da razmišljam i živim po nekim nepisanim pravilima, koje je diktirala rok kultura. Kasnije sam se bavio njome kao hronolog. Što se tiče Užičana zaslušan sam što su generacije Užičana bile u toku sa svetkim događanjima i što su u svojoj tada jedinoj diskoteci imali najbolji izbor muzike.