Oktobar 1971.

552
Brolove Ere sedamdeseth
Brolove Ere sedamdeseth

Najzad, na radost Užičana počeo je “dansing” u Gradskoj kavani. Miloš Broćić i njegovim obnovljenim “Erama” je na prvoj večeri ovoga oktobra svirao za prepunu gornju salu. To je tada bilo jedino mesto gde su Užičani mogli da se zabave i provedu. Upravnik “Gradske” Janković je rekao da je ovo dobar trening za užičke ugostitelje koji su se spremali da dočekaju učesnike trećeg zbora ugostitelja I turističkih radnika Srbije i da će tih dana morati da bude dosta zabave.

Na insistiranje “Ineks filma” da se veliki broj radnih organizacija uključi u finansiranje filma “Užička republika” nije se javio veliki broj koliki su u Ineks filmu očekivali. Oni koji su su prihvatili ponudu i uplatili bili su: Opština Užice, “Terazije”, “Prvi Partizan” i Jugoesport iz Beograda. Da će uplatiti su obećali G.P. “Zlatibor”, Opština Ivanjica, Hidrocentrala “Bajna Bašta”, užičke investicione banke i “Univerzal” Beograd. U “Ineks filmu” su rekli da realizovanje ovog projekta je značajna za užički kraj, pa bi se i prema ponudama za učešće u finansiranju trebalo drukčije odnosuti i, prema mogućnostima, prihvatiti. U Gradskoj kavani neki užički direktori su komentarisali da kad to ne bi bilo “češanje” sa izgovorom “značajno za kraj”, već kad bi ponude bile koliko para da se da, i sa toliko da se učestvuje u dobiti, sasvim bi bila druga situacija…

Predstava užičkog pozorišta “Koštana” je zabeležila 10.000 gledaoca što do tada nije zabeleženo ni na jednoj predstavi izvedenoj do tada od postojanja užičkog Narodnog pozorišta. Koliko se ja sećam u prestavi užičke Koštane gostovala je Usnija Redžepova. Užičkom Desetohiljaditom posetiocu “Koštane” zadovoljna uprava je poklonila ručni sat.

Najuspešnija užička Koštana Biljana Prokić
Najuspešnija užička Koštana Biljana Prokić

Da se podsetimo još 1859. godine, Užičani su imali “Teatralno društvo”. U maju 1928. godine, dogodio se prvi ozbiljan ali bezuspešan pokušaj da se osnuje profesionalno pozorište. Ipak, Užičani su imali svoje kafane u kojima su se događale sve dosetke, smicalice, po kojima je tadašnje Užice bilo na daleko čuveno. Tu u kafanama, gde su se događale mnoge životne, u prvo vreme bioskopske prestave, gostovale su brojne profesionalne “teatralne grupe”, pa su Užičani imali prilike da gledaju “Zonu Zamfirovu“, „Hasanaginicu“ “Koštanu”, i mnoge druge. Ako bi uporedili sve užičke Koštane najuspešnija bi bila Biljana Prokić koja je stalni član Narodnog pozorišta u Užicu od 1992. godine. Beogradska publika je pored mnogih drugih uloga takođe pamti po ulozi Koštane kada je igrala u beogradskom Narodnom pozorištu. Pred premijeru Koštane 2018. Biljana Prokić je rekla: „Zahvaljujući toj ulozi tada, primljena sam kao glumica u užičko Pozorište, bez zvaničnog glumačkog obrazovanja i danas ponovo imam čast da igram tu ulogu. Ova Koštana je sada zrelija, drugačije shvata život pa je i snaga uloge time veća. Bilo je teško ali se nadam da će se trud isplatiti i da će se publici sve to svideti “.

U samom centru Užica na Glavnoj ulici je konfekcija “Crvena zvezda” iz Kruševca otvorila prodavnicu. Na otvaranju su objasnili da je njihov proizvod jeftiniji za potrošača ako ga kupuju direktno od njih ako ne ide preko drugih trgovačkih kuća. Otvoren je i novi berberski salon u ulici Strahinjića Bana, sa leve strane robne kuće “Progres”, salon je otvorio berberin Raul Tripković. Asvaltirana je i ulica “Želje Đurića”.

U okviru proslave tridesetogodišnjica revolucije i oslobođenja grada, u Užicu je bila otvorena izložba slika koje su nastaleu u “NOB”. Izložbu su organizovale “Vesti”, “Vojni muzej” iz Beograda i užički Muzej.

Ovog septembra Užicu je “pukla” vest kao bomba, da zbog prodaje “higijenski neispravnog sladoleda” kažnjeni sva četiri vlasnika užičkih poslastičarnica: Mustafi Mustafa “Turist”, Dragan Donevski “Zora, Ismajil Turselji “Jadran” i Stojan Stojanovski “Opatija”. Najmanju kaznu je dobijo Stojan Stojanovski koji do tada nje bio nikada kažnjavan i što njegov sladoled od Lešnika nije bio zagađen bakterijama i samim tim nije bio opasan po zdravlje.

Medalja Vatrogasna zvezda prvog reda
Medalja Vatrogasna zvezda prvog reda

Od Vatrogasnog saveza Jugoslavije su dobili odlikovanja “Vatrogasna zvezda prvog reda”: Velimir Diogandžić predsednik užičke Opštine, Milošu Paunoviću načelniku SUP – a, Petar Antonijević predsedniku Osnovne privredne komore, Radovan Kostić direktor osiguravajućeg zvoda “Jugoslavija” filijala Užice, Petr Milošević tehnički direktor Valjaonice, Miroslav Rebić direktoru osiguravajućeg zavoda “Beograd” filijala Užice i Mileti Milovanoviću, članu Opštinskog vatrogasnog saveta u Užicu, Draganu Draškiću članu profesionalne vatrogasne jedinice Valjaonice. Kao što se vidi odred je dobio samo jean koji drži šmrk i ulazi u požar, ostalo oredenje su dobili političari i direktori, što je nerviralo upućene Užičane

Na audiciji za sportskog novinara u “Vestima” kadidati su bili obavezni da improvizuju prenos jedne fudbalske utakmice. Jedan od njih je komentarišući rekao “Sloboda se bori za ispadanje iz lige”, što je posle nekog vremena i bilo potvrđeno jer se posle šestog kola, “Sloboda” bila na predposlednjem mestu.

Nisu sve užičke sporske ekipe tada “stajale” kao FK.“Sloboda”. Košarkaši “Sevojna” bili su prvi na tabeli Južne grupe a to bi bila i najuspešnija užička košarkaška ekipa do 2002. sigurno: Urošević, Raković, Vitorović, Nuhanović, Subotić, Krčevinac, Iliić, Stefanović, Stojanović, Radojević i Nešović. Trener je bio Gukić ili poznatije Glančo, kasnije direktor Hale sportova.

Legendarna ekipa košarkaša Kk. Sevojno koja se takmičila u saveznoj ligi
Legendarna ekipa košarkaša Kk. Sevojno koja se takmičila u saveznoj ligi

Kao prvak, “Sevojno” je steklo pravo da učestvuje u kvalifikacijama za Drugu saveznu ligu. Sečajuči se tih dana Radomir Raković Rakac je rekao: – “Sedamdesete godine formirao se juniorski tim Srbije i na pripreme u Vrnjačku Banju pozvani smo Mićko Urošević, Milan Vitorović i ja. U seniorski tim Srbije pozvani su Mišo Subotić i Šehrija Nuhanović. Bili smo 15 dana, a taj kamp je predvodio Valjevac Luka Stančić, jedan od najboljih trenera u to vreme. Bilo nam je to dragoceno iskustvo. Stekli smo status prvotimaca u KK„Sevojno“. Po povratku sa tih priprema igrali smo letnju ligu, 1970/71, Srpska liga grupa jug, gde smo osvojili prvo mesta sa svega tri poraza i usledile su kvalifikacije za popunu druge savezne košarkaške lige. Ta grupa Zapad sačinjavale se ekipe iz Srbije sa Vojvodinom, Makedonije i Crne Gore. Kvalifikacije su se igrale u Podgorici. Imali smo dobru kompaktnu liniju i imali smo realne šanse. Međutim, Nuhanović se povredi i nije igrao prva dva meča. Bio je to veliki hendikep, jer je bio najbolji igrač. Na kraju, kao prvi ušli smo u drugu saveznu ligu. To je bila prva muška sportska ekipa iz Užica koja je stekla status u saveznom rangu. Pre nas su bile košarkašice KK „Sevojno“. Po povratku u Užicu bilo smo lepo dočekani”.

Košarkašice “Sevojna” su igale turnir za titulu prvaka Srbije. Najbolje igračice su bile Vučićevićeva, Brankovićeva i Lazićeva. Nakon ovoga turnira na kome su osvojile titulu Vicešampiona jedinstvene lige Srbije. Trener Đorđe Lazović je odveo u Zadar: Biljanu Rakočević, Mirjanu Maksimović, Gordanu Pantić, Danicu Bogdanović, Ljiljanu Backović, Veru Lazić, Ružu Vuksanović, Slavicu Puzović, Snežanu Bošković, Milku Branković, Draganu Vučković i Biljanu Kovačević.

U “Sokolani” su dva dana trajale uzbudljive borbe prvog, od četiri turnira za prvenstvo Srbije u odbojci za žene. Užičanke su bile najbolje i pobedile sve protivnice iz Kikinde, Subotice, Starih Banovaca i povele u oktobru ove 1971. godine trku za bodove. U ženskoj odbojkaškoj ekipi tada su igrale: Šuljagićeva, Jokanovićeva, Savićeva, Simićeva, Kurćubićeva, Zarićeva, Petrovićeva i Popadićeva.

Ovog septembra 1971. veliku pažnju je u Užicu je izazvao dolazak kineske delegacije na čelu sa ambasadorom Ceo Taom. Prvoga dana kada su dolazili i odlazili iz Opštine gde su bili kod Presednika Velimira Dogandžića svi su ih zagledali a oni minijaturni, obučeni svi u iste Mao Ce Tung uniforme su se prošetali sa Dogandžićem i Vlajkom Brkovićem, na Trgu popili čaj u Gradskoj kavani u “Vlajkovom separeu” raspitujući se o svemu i svačemu iz istorije, nakon čega pa su ih odveli u Muzej. Kasnije se pričalo da su Kinezi pomislili da je Užice nastalo 1941. godine.

Na ulici se krajem oktobra ispred prodavnice “Izbor” iskupila gomila ljuidi i gledala kako šef prodavnice Radivoje Nešković lansira novi način pranja izloga aparatom za gašenje požara. Tada je rekao novinaru “Vesti”: – “Zimske garderobe smo pripremili dovoljno. Najviše se prodaju dečije i ženske vindjakne i mantili. Oseća se nedostatak u sakoima. Ne proizvode se dovoljno i previše su skupi. Kod nas je gro mušterija sa sela, oni većinom traže jeftino. Tražena je takođe roba na Metar, uglavnom flaneli i porheti”.