Saga o prvom užičkom pilotu-lovcu Mihailu Grbiću Kalču (drugi deo)

1243

Mihailo Grbić bio je vođa letačke grupe “Zlatibor”, sekretar je bio Božo Kiš. Jedrilicu “Leteći đavo” su morali registrovati, to su učinili i od Vazduhoplovnog saveza su dobili odobrenje da mogu sa njom da lete.

Penzioner, a prvi užički pilot – lovac Mihailo Grbić Kalčo
Penzioner, a prvi užički pilot – lovac Mihailo Grbić Kalčo

Prvi let je napravljen sa Dovarja, sa mesta gde se danas nalazi spomenik “Lomača”, spaljenim partizanima, prema Krčagovu koje je tada bilo ledina bez kuća i fabrika. Iz radionice jedrilicu su rasklopljenu na dvokolicama, koje je vukao kamion, transpotovali do na Dovarje. To je bio veliki događaj za Užice. Te 1935. godine u Krčagovu se okupila masa sveta koja je burno pozdravila Kalčov istorijski let, sa Dovarja u Krčagovo koji je trajao petnestak sekundi i bio dug 300-400 metara. Nakon nekoliko letova u Krčagovu letelica je transportovana na Zlatibor, na Smiljanske zakose, gde su uslovi za padinsko letenje odlični. Tu se uz povoljan vetar i uz dobru termiku letelo duže od 15 minuta.

Pilot Užičanin, narodni heroj Radoje Ljubičić
Pilot Užičanin, narodni heroj Radoje Ljubičić

Na ovoj jedrilici, koja je bila jednosed, jedini je Kalčo leteo. U to vreme na Zlatiboru je jedriličarsku školu imao beogradski Akademski aero klub. Oni su imali jedrilice dvosede koje su zvali “Cikling”. Kako bi bila šteta da neko neobučen razlupa novog “Letećeg đavola”. Razmenili su ga sa Beograđanima za dvosedu jedrilicu. Na njoj je u Krčagovu letelo nekoliko Užičana, a među njima Radoje Ljubičić, tada pekarski šegrt, a kasnije general JNA i narodni heroj. Njegovo ime nosi Tehnička škola u Užicu.

Jedrilica nadleće Krčagovo
Jedrilica nadleće Krčagovo

Kalčo je postao zaljubljenik u jedriličarstvo, glavni instruktor letenja mladim Užičanima jedriličarima i pionir vazduhoplovstva u užičkom kraju. Godine 1936. Kalčo odlazi u Mostar gde je radio kao honorarni nastavnik u pilotskoj školi, naredne godine se sa školom seli u Kraljevo, gde ostaje do 1940. godine. Nakon polaganja ispita aktivira se u vojsci u činu kapetana 1939. godine. Drugi svetski rat ga zatiče u Skoplju. Zarobljen je u Nikšiću od italijanskih agresora 17. aprila 1941. godine, kada je sa drugim pilotima trebao prebacivati zlato Kraljevine Jugoslavije. U to vreme kada je sam snimao njegova sećanja imao je orginalni spisak sa brojevima sanduka u kojima se nalazilo zlato…

Dvosedna jedrilica “Cikling” na krčagovskom polju, mladić sa šeširom Radoje Ljubičić, iza njega sa kačketom Kalčo
Dvosedna jedrilica “Cikling” na krčagovskom polju, mladić sa šeširom Radoje Ljubičić, iza njega sa kačketom Kalčo

Od tada počinje njegovo četvorogodišnje robovanje po logorima u Italiji, Francuskoj, Nemačkoj… Nakon oslobođenja iz logora, vraća se u zemlju s prvom grupom pilota i odmah se uključuje u ratnu avijaciju novostvorene države. Slede stalne preobuke na novim i novim mašinama, prelazak sa klipnih na mlazne avione, napredovanje u službi sve do čina potpukovnika sa čime 1963, nakon 42 godine radnog staža i 34 godine letenja, odlazi u penziju. Bio je jedan od prvih nastavnika u ratnom vazduhoplovstvu nove Jugoslavije, raspoređen u Vazduhoplovno učilište u Pančevu, kao nastavnik tehnike letenja. Obavljao je razne vojne dužnosti u Vaduhoplovnom probnom centru u Batajnici. Bio je, pored ostalog, i probni pilot, kasnije pomoćnik upravnika Vazduhoplovne akademije. Bavio se i tehničkim inovacijama. Izradio je uređaj za duplo kočenje na školskim avionima, za šta je nagrađen. Umro je u Beogradu 1999. godine. Ovaj poseban Užičanin kao da je bio rođen za pilota.