Užički Bilijar

1814
Bilijar u Americi 1905.
Bilijar u Americi 1905.

Prema sećanjima Užičana, prvi bilijar u Užicu su nabavili Braća Grbić, na samom kraju 19 veka nalazio u prostoru nekadašnje Janjića kafane (stari Hotel Zlatibor), kasnije je preseljen u kafanu Grbića Kasina i bioskop “Arena”, preko puta Gudurićeve prodavnice kod Zelene Pijace, u sklopu srušene kuće advokata Alekse Popovića, deo grada preko puta ulaza pijaca sa Glavne ulice. U njoj je radio i bilijar, a dolazili su mu uglavnom probrani gosti. Prema pisanju Mite Uskokovića, bilijar je imala i kafana “Dva bagrema”, preko puta užičke Gimnazije, gde se skupljao užički intelektualni svet.
Između dva rata u Užicu je bilo više bilijar stolova, od kojih je bio najpoznatiji u Hotelu Zlatibor. Uz kafanu Top, postojala je posebna prostorija sa bilijarom “za probrano društvo”, što će se održati sve do rušenja ove kafane, kada je pravljen novi užički Dom zdravlja. U Domu armije postojala je veća prostorija uz biblioteku na prvom spratu, sa tri bilijar stola “s piljcima”. To bi bila prva užička bilijar sala od sedamdesetih godina 20. veka otvorena za javnost.
U Domu železničara, pored “Ćirine” železničke stanice, godinama je u posebnoj prostoriji uz restoran postojao je neobičan bilijar sto, tzv. “rupaš s pečurkom”. U Krčagovu postojao je bilijar sto u kafani “Proleće”, poznatijoj po imenu “Džakarta”. Polovinom osamdesetih godina 20. veka, posle ekspanzije video klubova, otvara se mnoštvo kafića s bilijar stolovima: na Megdanu u nekadašnjoj radionici Cvetka Jokića “Blu mun” s dva bilijar stola, vlasnika Peđe Šumanca. Na Carini u kafiću “Kod Vula”, gde će kasnije biti Muzički klub, iskupljaju se najbolji užički igrači bilijara. Tu će se tokom devedesetih, jedanput godišnje organizovati nekoliko takmičenja, koja su publikovana na TV5 Užice. U to vreme bilijar postaje omiljena zanimacija mladih, u mnoštvo slučajeva devojke su bile nepobedive takmičeći se protiv svojih momaka.
Jedna od najboljih bilijar sala u to vreme u Užicu, nalazila se u Koštici uz bajnobaštanski put, koja je radila s tri bilijar stola “rupaša”, u sklopu kafea “Meskal”, vlasnika Slobodana Bobana Vranića. Na Donjoj čaršiji, u stotinak metara od Prve osnovne škole, postojao je bilijar klub Stevana Jeremića. Devedesetih, tokom diktature Milošević-Marković, u vremenu najveće inflacije, većina užičkih objekata “malih privrednika” je zatvorena, a među njima i kafane i kafići u kojima su postojali stolovi za bilijar.