Prva užička Jugopetrolova benziska stanica

1864

Dvadesetprvog oktobra 1924. godine, komisija Ministarstva građevina pregledala je put Užice – Kraljeve vode, tako da užički vlasnici automobila, sa porodicama i prijateljima, makadamskim putem odlaze na Zlatibor, da bi uživali u prirodi i svežem vazduhu. Užice poče brzo da menja izgled. Prvi automobili, sa njima prvi prevoznici, mnoštvo gvožđara, kolonjalnih radnji, bakalnica, piljarnica, knjižara, apoteka, foto ateljea, štamparija, hotela.

Izgradnja prve Jugopetrolove benzinske stanice
Izgradnja prve Jugopetrolove benzinske stanice

Preko puta Hotela “Pariz” pojavila se prva benzinska pumpa na ručni pogon, koju izgradi do tada nepoznata firma “Mobiloil”. Drugu užičku benzinsku pumpu Mobiloila, tačno ispred sadašnjeg ulaza u Skupštinu opštine, držao je Rakić. Većinu ovakvih pumpi i kioska, gde se prodavao duvan, u Srbiji su s dozvolom države držali zaslužni siromašni ratni vojni invalidi.

Jugopetrolova benzinska stanica iz blizine
Jugopetrolova benzinska stanica iz blizine

Odmah posle Drugog svetskog rata, 1945. godine, osnovano je Državno petrolejsko preduzeće Jugopetrol. Prva kancelarija u Novom Sadu i predstavništva Jugopetrola u jugoslovenskim republikama otvoreni su 1948. godine. U početku, od 1953. godine, Jugopetrol – Beograd radi na trima benzinskim stanicama, “Železnička”, “Čukarica” i “Zeleni venac”, kada su automobili u Beogradu mogli da se izbroje na prste. Na ovim benzinskim stanicama su se prodavali benzin, dizel, petrolej za osvetljenje i motorna i mašinska ulja.

Jugopetrolova stanica iz daljine
Jugopetrolova stanica iz daljine

Pored goriva na benzinskim stanicama, u ponudi se pojavljuju neki komplementarni proizvodi i roba široke potrošnje. U borbi za zadobijanje kupaca, Jugopetrol uvodi nove usluge na benzinskim stanicama, kao što su pranje vetrobrana, provera i zamena motornog ulja, merenje pritiska u pneumaticima, promocije i nagradne igre. Na benzinskoj stanici u Petrovaradinu je početkom sedamdesetih napravljena takozvana “vruća pumpa” sa ženskim promo timom u crveno-belim kostimima, zvanim “Vruće pantalonice”. Pored toga što je ovakav koncept u to vreme bio iznenađenje i za posetioce iz inostranstva, ova atrakcija je predstavljala deo napora da se unapredi usluga na svim benzinskim stanicama. U Novom Sadu, radnici na benzinskoj stanici su nosili bele radne uniforme sa rukavicama i postali su poznati kao “Labudovi”, a izbor robe široke potrošnje je prevazilazio uobičajenu ponudu u ostalim maloprodajama u drugoj polovini sedamdesetih godina.

Benzinska stanica sa visine
Benzinska stanica sa visine

Prva Jugopetrolova benziska stanica u T. Užicu je završena na samom početku šezdesetih godina 20. veka na raskrsnici Omladinske, Obilićeve i Vukole Dabića. Na tom mestu je danas zgrada JP Užice razvoj. Mnogi užički dečaci i mladići su zapamtili prvu užičku benzinsku stanicu, a i ostali koji su na sankama i prepravljenim dečijim kolicima terali kanistere sa lož uljem. Kao i oni koji su da zarade za letovanje čistili šoferšajbne i pomagali radnicima Jugopetrola. Tu su mogle da se kupe strane cigarete, lepe čokoladice i razne sitnice potrebne vozačima. Pumpa je radila 24 časa i njene usluge je koristila većina Užičana i putnika koji su prolazili kroz Užice.

Ljubojević sa društvom ispred novootvorene benziske stanice
Ljubojević sa društvom ispred novootvorene benziske stanice