Ljimunada i bakljave, kore za pitu i gibanicu

1660

Nekada je u Užicu bilo poslastičarkih radnji i onih koje su proizvodile kore, a koje su držali Goranci i Šiptari. Posebna specifičnost tih lokala bila je Titova slika na najistaknutijem mestu. Bila je to neka vreta zaštite od nacionalizma i to nije bio slučaj samo u Titovom Užicu već i u celoj Titovoj Jugoslaviji. Posle nastupa Slobodana Miloševića i rasta nacionalizma kao i nekih ekstremnih događanja te radnje su nestale iz Užica. Ostalo nam je samo da se sećamo tih posebne „ljimunade i bakljava“ i mnogo čega još, ili, da odemo do poslastičarnice „Pelivan“ u Beogradu
.
Šta je tajna tog posebnog ukusa nekadašnjih užičkih poslastičarnica? Tajna je u tome što su učili zanat kod Pelivana. Da kažem nešto i o Pelivanovićima. Svoj omaž “Pelivanu” dao je i Ivo Andrić. Dok ga on je upisivao među stranice “Znakova pored puta”: „250 prodatih kilograma sladoleda, te 600 prodatih litara limunade i boze – ovako je, iz dana u dan, izgledao “Pelivanov” saldo. Impresivnim se brojkama dičio sve do 1980. godine, a pored običnih, anonimnih Beograđana, njegovi su ukusi redom osvajali glumce, političare, književnike i turiste”.
Azir Pelivanović ostao dosledan u nameri da njegov recept ostane tajna. Jedini koji su ga smeli doznati bili su Azirova kćerka Seija i njen suprug Ahmad Al Šukeir. Jer, ponovnim dolaskom rata (Drugog svatskog), odluka je pala da carstvo đakonija ostane na mlađima. Seija i Ahmad tada nasleđuju porodični biznis koji prenose na svoje učenike; međutim, rasparčavanje Jugoslavije, uz godine u kojima su gospodarili “milijarderi”, morali su ostaviti traga i na slatkom carstvu “Pelivana”
Prva fotografija je snimljena Užicu, mislim da je na Slanuši sredinom sedamdesetih godina 20. veka. Druga je Pelivanova poslastičarnica u Beogradu u ulici Kralja Aleksandra odakle su krenuli ti posebni ukusi širom Srbije. Na trećoj fotografiji je Žorž Mitrović sa jednim od “Mikija” kako su Užičani većinom zvali poslastičare Gorance u poslastičarnici Mustafi Mustafe koja je bila tu gde je danas beogradska robna kuća.