BALKANSKI RATOVI I PRVI SVETSKI RAT

Užičani su spremno dočekali poziv otadžbine u borbi za oslobođenje i ujedinjenje, preživeli velike nedeća, ali i dane slave, junaštva i čojstva.

Kolo Žike Jovanovića na Uneskovoj listi, a unuka u Beogradskoj operi

Kolo Žike Jovanovića na Uneskovoj listi, a unuka u Beogradskoj operi

Šta je sve održavalo duh srpskih vojnika na Solunskom frontu? Naravno, misli o porodici, porobljenom rodnom kraju, vera i disciplina. Ali i pesma i...
Preko Albanije

Preko Albanije

Moj deda Vitomir je u Prvom svetskom ratu prešao preko Albanije. Dobio je spomenicu od kralja. Kakvo je to mučenje bilo svedoče i ove...

Ko je bio Velimir Vrbić?

Učestvovao u Prvom svetskom ratu. Za zasluge odlikovan je Karađorđevom zvezdom.

O Andriji Mirkoviću, značajnom Užičaninu

Dobrivoje Vidić Baja, osim što je tražio da se posle Drugog svetskog rata strelja ugledni Užičanin Andrija Mirković, koji je za vreme rata krio partizane, uzeo je i deo njegove imovine.

Retka fotografija sa Žitnog pijaca iz doba Velikog rata

Austrijanci su popalili i uništili zatečenu gradsku arhivu i dokumentaciju , ali su ostavili trag njihovog prisustva u okupiranom Užicu.

Užičanin ratnik, filozof Miloš, pesnik sumnje, nesigurnosti i pesimizma

Miloš Perović, pesnik, putopisac i dramski pisac, rođen je 1874. godine u Užicu.

Odbranio topove i sebe

Vratio se nazad do skrivenog sanduka bombi i počeo da ih baca na neprijatelja u nameri da sačuva topove, u stvari on je odbranio i sopstveni život.

Narednik iz Potpeća

Učestvovao je u svim ratovima od 1912. do 1918. godine i preživeo sva ta ratna stradanja.

Ratnik i duhovnik Josif

Obučio je za borbu grupu polaznika Monaške škole i pridružio se sa njima odredu majora Vojina Voja Tankosića.

S Vukom na Gruništu

Posle dva dana zauzeli smo Grunište. Ostali smo bez najomiljenijeg komandanta…

Svedok tihog umiranja

Sve vreme rata bio sam podalje od fronta, ali kao da sam bio na glavnim vatrenim položajima – oko mene je uvek bilo ranjenih...

Hrabrom i sreća pomaže

Često sam zastajkivao i osluškivao, nastojeći da pogledom prodrem na puteljak koji je magla sve više pritiskivala, smanjujući vidik.

Ožiljak na duši

Nismo čuli ni šum, ni pokret, još manje pucanj, sve dok se poljem nije prolomilo bugarsko – ure

Spasavaj me, naredniče

Lako je to bilo sa puškama i mitraljezima. Gađaš, pa koga oboriš. Ali, ovo na Čeganjskoj kosi je nešto drugo. Ovde se ide na bajonet, pa ko koga probode

Pred majkom u stavu mirno

U stavu mirno, sva četvorica braće nađosmo se pred majkom Zlatom: svi smo preživeli rat.

Smrt ili život

Osu se vatra. Pakao pravi. Gađali smo ih kao vrapce.

Četni ćata sa Karađorđevom zvezdom

Neprijatelj se zbunio kao niko njegov. Izbezumljeni ljudi gledaju nas i ne umeju da se brane.

Oslobođenje zarobljenog topa

Bez reči Miloje je izišao iz stroja. Uzeo je nekoliko vojnika i otišao na livadu gde je bio top.

Desetina kaplara Milije

Milija Ćatić je streljan dan nakon Vidovdana, 29. juna 1943. godine, samo četvrt veka nakon rata protiv istog neprijatelja, iz koga je izašao sa tri rana i tri najviša odlikovanja.

Na Kajmakčalanu

Napravismo još dva skoka kroz onu vatru, i nastade jedno očajno gušanje. Prsa u prsa.

U sastavu Petog puka

U toku rata bio je dva puta ranjavan, u predelu donjeg stomaka i u grudi, gde su mu do kraja života ostala dva gelera.

Najmlađi zlatiborski vitez

Junaštvom se posebno istakao tamo gde je bilo najteže, u teškim okršajima na Solunskom frontu.

Kajmakčalanske rane

Pokošen mitraljeskim rafalom ležao je nepomičan u grču od bola.

Bez odsustva i poštede

Karađorđevu zvezdu sam dobio jer nisam izostao ni iz jedne borbe, nisam bio na poštedi, odsustvu i bolovanju, izuzev nekoliko dana kad sam bio ranjen.

Zlatna za trećepozivca

Tokom ovih trodnevnih borbi, zbog brzog preuzimanja komande nad četom u rasulu, uspešnog rukovođenja i pokazane hrabrosti posebno se istakao Mijat Vesović.

Drama na moru

Ni u jednoj borbi nisam osetio takav strah, nikad se nisam osećao tako bespomoćan, tako izgubljen i bez nade u spas.

Šesta medalja za Rožance

Jedan od šestorice viteza iz bivše opštine Rožanstvo bio je Branko Njegošević.

Majci se nisu vratili

Kad je počeo Prvi balkanski rat sva tri sina Petra i Cmiljane odazvaše se pozivu i odoše prema Kumanovu, a stari roditelji ostadoše bez hranioca.

Odabrao ga vojvoda Vuk

Najedared sunce progreja i pred nama se ukaza stravičan prizor, masa naših ratnika ležala je pobijena i ranjena na proplanku.

Poginuo spašavajući ranjenike

Nije ih poslušao. Sagao se, otrčao do prvog ranjenika i izneo ga u naručju kao malo dete.

Prava braća

Tokom noći pošao je sa svojim ljudima, oprezno su zašli Bugarima iza leđa i sa uperenim puškama na prepad upali u bunker.

Snagom očuvao položaj

Ponosni junak nije želeo da ostavi svoju haubicu, nekom čudnom snagom uspeva da je odgura na novi položaj.

Žrtva partizanskog napada

Došao je novi rat, zemlju su ponovo okupirale vojske protiv kojih se Radomir borio sedam godina.

Među prvima u viteški red

U borbi na Bregalnici Milan se pokazao kao izuzetno hrabar i sposoban komandant, a Dvor je znao da to nagradi.

Nije se vratio sinu

Sreća ga je napustila krajem novembra 1916. godine, kada ga je bugarski rafal pokosio na Crnoj reci.

Četiri godine u kadru

Milan je na Sivoj steni sekao žice da prodre na bugarske položaje, bacao bombe u njihove rovove, sa bojišta iznosio ranjene drugove i opet uspevao da stigne tamo gde je bio najpotrebniji.

Dobrovoljac Blagoje

Uvek je bio prisutan tamo gde je bilo najteže, gde se grudima dočekivao čelik i bajonet.

Preuzeo komandu

Za odlikovanje predložen zbog hrabrog i požrtvovanog držanja u svim borbama ovoga puka, a naročito na Crnoj čuki, gde je posle pogibije svoga vodnika, preuzeo komandu nad vodom.

Kumanovske i kajmakčalanske rane

Ukazom od 12. septembra 1917. godine odlikovan Srebrnim ordenom Karađorđeve zvezde sa mačevima.

Vukov komita

Među prvima je jurišao na Borisov Grad, sekao bodljikave žice na Sivoj steni, kupio ranjene drugove po bojištu i odnosio u poljsku bolnicu.

Uz rame Vladimiru i Stevanu

a svojim ratnicima prošao je kroz pakao Kajmakčalana, učestvovao u pokolju na Sivoj steni, osvajao Kočobej i Starkov grob.

Hrabri prota Milan doveo je “ćiru” i “Jevropu” u Užice

Narod ga je voleo, o njemu su ostale mnoge anegdote, priče i pesme.

Heroina iz užičkog kraja, Lenka Pjević

Bila sam kao vuk. Tako sam se danju i kretala – vučki. A noću, preko proplanaka i kroz naselja, pored preplašenih seljana – hajdučki.

Povratak užičkih vojnika

Domaćin je imao lepu šesnestogodišnji kćer, koja se Bajku odmah dopala.

Budakom na naoružanu četu

Tako korica okorelog hleba na albanskoj Golgoti stvori pobratimstvo dvojice Kremanaca, Jaćima Vračarića i Dragutina Đurđića.

Žarkovi podvizi

U najkritičnijim momentima hrabrio je svoje vojnike i bio ranjen dok je bombama slamao obruč i otvarao prolaz.

Medalju poklonio drugu

U sebi pomisli da bi ih bilo šteta i voditi, jer ljudi imaju decu, a Zlatibor je i onako pun siročića.

Zlatna za nišandžiju

Kad se 1912. godine odazvao pozivu otadžbine i prešao sedmogodišnji ratni put ispunjen i pobedama i porazima, i radošću i tugom.

Vitez sa Kočobeja i Floke

U Sjeništa se vratio sa Srebrnim vojničkim ordenom Karađorđeve zvezde sa mačevima. Albanskom spomenicom i francuskim Ratnim krstom sa zlatnom zvezdom.

Tajna odneta u grob

Često se gladovalo, išlo u poderanoj odeći, a obuća retko nosila.