Mart 1968. godine

849

Počela je izgradnja asvaltnog puta širokog četiri metra od mosta u Međaju pa do plaže dužine 352 metra.Poslovođe Stamenko i Mićo Vukašinović su dobili zadatak da sa svojim radnicima završe put za 14 dana. Najviše para je dala opština dva miliona dinara, pa direkcija za izgradnju u finansiranju ovoga puta su učestvovala i preduzeća “Elektrodistribucija”, “Cveta Dabić”, “Sloga”. Put je bio i prvi potez za uređenje rekreacionog centra…

Od Drvenog mosta do restorana Plaže put uz Jaz u "Jazovima"
Od Drvenog mosta do restorana Plaže put uz Jaz u “Jazovima”

Vlajko Brković je ponovo izabran za direktora Valjaonice bakra. Prema konkursu koji je raspisan zbog reizbornosti direktora on je jedini ispunjavao uslove.

Naravno i ove godine je proslavljen 8 mart na isti našin kao i predhodnih. Pošto su žene dobile cveće i parfeme otišle su kući da deci daju ručak, muški su ostali da piju i proslavljaju do kasno u noć.

Osnovano je Društvo građevinskih inžinjera i tehničara za prvog predsednika je izabran Zdravko Ognjević. Izabran je i izvršni odbor od 9 članova, tada je društvo imalo 110 članova.

A užičke samostalne zanatlije su osnovale svoje udruženje. Cilj udruženja je bio objedinjavanje radi lakšeg ostvarivanja prava iz zdravstvene zaštite, penziskog osiguranja, sitematskog upoznavanja sa propisima i ekonomskim merama u oblasti zanatstva, kolektivnog rešavanja problema. Jedan od zadataka udruženja je bio pružanje pomoći iznemoglim i bolesnim zanatlijama. Izabran je upravni odbor od 13 članova i nadzorni od 7 članova. Za prvog predsednika izabran je Rade Subotić opančar jedan od najstarijih užičkih zanatlija. Izabran je i sud časti… Tada je čika Rade kada su ga pitali o užiškoj trgovini na koju se mnogo građana žalilo, rekao : ”Od mnogih nedostataka naše trgovine ograničiću se samo na jedan, na jako slabo snadbevanje zanatstva repromaterijalom. Cene svih proizvoda za zanatlije veće su za tridesetčetiri odsto. Smatram da je to mnogo pa se nečudim što mnoge naše kolege odlaze i Čačak da se snadbeju u nabavno-prodajnoj zadruzi”.

Opančar Rade Subotić
Opančar Rade Subotić

Rade Subotić bio je inače bio poznati užički veseljak, boem. Bez njega u Užicu nije mogla proći zabava, veselje gde se pevalo, igralo. U društvu sa njim najčešće je bio kum David Novković i poznati Užičani toga vremena Ćizo, Ćaga, Jovo. Za njih je u opančarskoj radnji, koja se nalazila tu na Lipi, gde je danas zgrada „Beli dvor“, do same Glavne ulice, uvek u uglu stajao balon od dvanaest litara rakije. Do njegovog lokala bila je nekada poslastičarnica “Zdravljak” moga dede Vitomira, koja je priključena pekarskom preduzeću “Sreten Gidurić” u novosagrađenom Bloku “C”, gde se i danas nalazi. Na spratu je bio dvosoban stan, gde je stanovao Rade sa ženom Ružom. Rade Subotić počiva u porodičnoj grobnici na Dovarju sa ženom Ružom. Oboje su se pridružili svojoj ćerkici, koju nikada nisu zaborevili. Bio je cenjen, poštovan, domaćin i gazda, jedan od velikih Užičana.

Berbernica na Megdanu": s leva Dragan Maksimović Kremanac, Milena Mica, Mališa Mašo Babić, Lajoš Penzeš
Berbernica na Megdanu”: s leva Dragan Maksimović Kremanac, Milena Mica, Mališa Mašo Babić, Lajoš Penzeš

Jovanka Anđelković vlasnica jedne od najpoznatijih i najstarijih berberskih radnji u Užicu obaveštavala u “Vestima” svoje mušterije: – Obaveštavam svoje cenjene mušterije da usled izgradnje bloka “Zlatibor” svoju berbersku radnju preselila sam u novi uređeni lokal u istoj ulici “Petra Ćelovića” broj 27, preko puta zvane kafane “Truman” na „Megdanu“. Posle smrti muža gospođa Jovanka je berbercku radnji izdala Lajošu Penzešu. U vreme moje mladosti, sedamdesetih i osamdesetih, podšišivao sam se i brijao u berberskoj radnji “Kod Lajoša”, koja se nalazila više Šuljagine pekare na “Megdanu”. Najčešće su šišali Dragan Misajlović Kremanac (na fotografiji prvi s leva) i Mališa Mašo Babić (na fotografiji treći s leva). Obično me Brijala Milena Mica (treća). Lajoš (četvrti) bio je zadužen za stariju užičku gospodu. Svraćao sam u tu radnju samo da pročitam novine i čujem najnovije vesti iz Užica. Kasnije je radnju preuzeo Dragan Kremanac i radila je u kućici preko puta kafane “Šumadija”, pod imenom “Kod Kremanca”

Devojčica Zorica Domanović
Devojčica Zorica Domanović

.
Opštinski vatrogasni savez Užica je raspisao literarni konkurs za pismene sastave osnovnih škola sa temom “O požarima i vatrogascima”. Na konkurs se prijavilo 58 učenika. Prvu nagradu je dobio Zoran Vujević učenik Čevrte osnovne škole (nekadašnji predsednik Opštine). Drugu Zorica Domanović učenica Oš. “Nada Matić” (danas Obradović, bila rukovodilkac pravne službe u Opštini, danas penzionerka. Treću Dragoslava Šišković iz Četvrte osnovne čkole.

Legendarne užičke zanatlije sa predsednikom Radom Subotićem prvi s desna, na Zanatskoj zabavi 1968.. .
Legendarne užičke zanatlije sa predsednikom Radom Subotićem prvi s desna, na Zanatskoj zabavi 1968.. .

Održana je zanatsaka zabava. Pisalo je u „Vestima“: „Osnivaški odbor udruženja zanatlija i pririređuje Zanatske Zabave 1968. godine. U ovom odborui su bili zasigurno najznačajnije užičke zanatlije tada. Domaćin zabave je bio Rade Subotić opančar, a osnivački odbor: presednik Miloje Mijušković elektromehaničar, sekretar Dragan Subotić auto limar, blagajnik Dragan Đurović, ekonom Mile Majdov staklorezac, Branko Kovačevi} pekar, Obrad Šojić stolar, Ratko Starčević moler, Mica Josipović Krojačica, Milivoje Đerić pekar, Stojan Stojanovski poslastičar, Mladen Pavlović kazandžija, Obrad Stanić – Janjin, stolar, Mile Radivojević elektromehaničar, Boško Cicvarić pekar, Tomo Nikolić berberin, Jovica Vasović bojadžija i Milan Bukarćić obućar.

U Beogradu, u Studentskom gradu živelo je dosta mladih Užičana studenata. Bile su četiri iste zgrade sa sivim hodnicima, petoro ih je bilo u sobi. Nisu imali kupatila. Bio je to siromašan, skroman život, bez novca za posećivanje kulturnih događaja. Ti užički studenti kada su ćirom za vikend došli kući da vide porodicu i ponesu hrane za sledeće dve nedelje, rekli su da su u studetskom gradu primećuje nezadovoljstvo ali i retki pojedinačni protesti… Bio je to uvod u „Varljivo leto 1968. Godine“.