Nekada i sada “bistro” na Đetinji, gde se praćakaju i vraćaju ribe

2608

Nisam siguran, ipak mislim da je tradicija, da u prolazu do mesta za ribolov treba da se pozdrave ribari ne sa “sretan ulov majstori”, već sa jednostavnim „BISTRO“, što je po mom mišljenju nastalo baš ovde Užicu, na Đetinji.

O nekadašnjem kolektivnom, jedinstvenom, užičkom “ribolovu” na Đetinji pisao je profa Lale Milosavljević:

Đetinja ispod Čitakove stene
Đetinja ispod Čitakove stene

– “Nije bilo ni lako ni jednostavno, zaustavljati Đetinju. Kako se ona tome opirala, znalo bi se iz nemirnih snova neimara brane na maloj a tako snažnoj vodi. Šta li su to majstori klesari i zidari u temelje morali uzidati da im vile obnoć napore ne razgrađuju, ne zna se. Onako, kako se to vidi, valjalo je imati snage, i pameti, i znanja, i umenja, i snova i snoviđenja, pa da nastane Velika brana na našoj reci. Ipak su mudrost i ljudska reč zaustavile tok Đetinje pa u korenu grebena – Ristovića stene, utemeljile visoki zid Velike brane.”

(…) “Visoki zid Velike brane i strmen kamenih obala celo to duboko jezero Đetinje grle surovim zagrljajem. Nepristupačne obale ovoga dela kanjona Đetinje, veruje se, doprinose bogastvu ribljeg sadržaja u toj vodi. To su najkrupniji primerci klena, pa pastrmki, a na samom početku jezera – tamo gde se Đetinje tek smiruje – najkrupnije krkuše, one brkate…

Ispod Vodene kule
Ispod Vodene kule

Šta sve gaji njihova lepa reka Đetinja stari Užičani su, nekada, ponajbolje znali na Veliki petak, u susret najvećem prazniku – Uskrsu. Uzbuđenje kakvo je nudio Veliki petak uveliko počinje na Veliki četvrtak, a ne smiri se do večeri do Velike subote.
Oni Užičani što žive tu uz reku su najvičniji u pripremi za Veliki petak. Oni su i u dosluhu sa majstorima iz naših hidrocentrala, pa znaju i trenutak kad Velika brana bude “puštena”.”

“Tada se grabi sve što pod ruku dođe, stare zavese, vešne korpe, velika i mala sita, sargije, čak đevđiri… Nekad je bilo dovoljno i ono što su na sebi imali, pa u ribolov… Kad krene silna voda iz Velike brane, učesnici u ribolovu na Veliki petak unapred su uhvatili svoje pozicije po krajevima kuda će se već povelika reka raširiti. Kad Đetinja naraste, sve zamiriše na mulj i ribu. Taj miris reke potraje do Uskrsa. Ponajbolja pozicija na ovom čudnom jedinstvenom užičkom ribolovu i posmatrače je bio kod Zelene pijace, danas je to mesto kod Hotela “Sivonje”. Na keju, uz pijacu, sve živo okitilo je uzdignuti zid krajem puta koji ide samom obalom Đetinje. Zid vam nekako dođe do pasa, taman da se na njega nalaktite i gledate na reku kao sa kakve galerije. Na kraju korita je betonska pozida do koje Đetinja narasta samo u vreme velikih voda i tada kada Veliku branu puštaju te je tako čiste od mulja.”

“Pred veliki događaj na Đetinji najpre se uznemire patke i guske. Nastane gaktanje i graktanje I graktanje na pred sam nadolazak vode, jata nestanu u dvorištima uz reku. Poslednju izmaknu velikoj vodi guske kafedžije Tiovana na čelu sa starim gusanom, od čijeg šištanja zaziru i deca i odrasli.

U kanjonu Đetinje
U kanjonu Đetinje

Kad krene prvi talas reke, bogme, i najsmeliji uteknu uz obalu. Ubrzo će se povratiti na odabrano mesto i lov počinje. Opijena riba muljem i udarom beži samome kraju. Ritual zahvatanja mutne vode, izdizanju lovnih rekvizita i sakupljanju krupne i sitnije ribe potraje i po nekoliko sati. Ima tu i sjajnih primeraka ribe kao u pravom ribolovu. Onaj mangovac Strajina šustera, pa opaki Trita, malo, malo, pa uvis dignu krupnu pastrmku da je silna publika vidi. Nastane navijanje, smenjuju se i smešne situacije. Obično bolji primerci neveštim ribarima kliznu ponovo u vodu.”

Danas Đetinja reka, užička lepotica, jedna od najlepših reka u Srbiji, prepuna je salmonidnih vrsta ribe i to u najstrožem centru grada. Nema više puštanja Velike brane ali opet ima ribolova u samom centru grada, sporskog ribolova. Nigde to u Srbiji nema, osim u Užicu, gde ribolovci hvataju prelepe primerke potočne pastrmke, mladice i lipljena baš u centru grada. Hvataju, ali i puštaju! Zahvaljujući tome riba ovde opstaje, raste, mresti se, zato je dosta ima, baš zato. Priroda se samo postarala da salmonide imaju idealne uslove za život u Đetinji, našoj maloj reci, lepotici.

Salomonide koja živi u Đetinji traži određenunu temperatu vode u kojoj je velika količina kiseonika i brz protok reke.

Velika brana u Turici
Velika brana u Turici

Lov pastrmke na Đetinji je posebno zanimljiv i od ribolovca zahteva maksimum napora, dosetljivosti i iskustva. Lovi se na dva načina, a sve ostalo je krivolov. Prvi način je veštačkom mušicom, ili pomoću vaser kugle. Drugi način je varalicom: peševi, vobleri, male kašike, i razne vrste leptira. Užičani su poznati i kao prozvođači mušica, kao što je Darko, ili voblera, kao što je Mato ili Srđan Sikac.

Pastrmka iz Đetinje ima poveću glavu sa tupom njuškom i velika usta sa oštrim zubima. Peraja su joj prilično široka, zaobljena i čvrsta. Leđa su joj tamnozelena, tamnosmeđa ili tamnosiva, ponekad gotovo crna. Bokovi su obično zelenkasti ili žućkasti, a trbuh srebrnast, žućkast ili svetlo siv. Raspoznaje se po crvenim ili crnim tackama po telu. Mlade pastrmke se od starijih razlikuju po boji, koja im se ustaljuje tek nakon dve godine.

Kanjon Đetinje
Kanjon Đetinje

Lov varalicom je posebna priča za sebe i može biti uspešan samo ako se varalica pravilno koristi. Iskusni užučki ribolovci, koji i na nacionalnoj televiziji imaju svoje emisije, i ostali, pri pravom radu varalice u vodi mogu da osete njene vibracije na vrhu štapa. Delovanje varalice na ribu zavisi od brzine provlačenja i trenutnih uslova u vodi. Brzina povlačenja varalice zavisi od samog tipa, pa na primer, ako vučemo leptira presporo, krilce se neće okretati i potrebno je ubrzati. Blaf, na daleko poznati užički ribolovac, u jednoj svojoj tv emisiji reče: “Varalica treba da simulira ranjenu ribu ili lak plen, zato zavisno od mesta na kome lovimo treba prilagođavati i kretanje varalice. Ako varalicu zabacujemo nizvodno, činimo to preko matice u suprotni ugao početka brzaka, nekoliko puta okrenemo rolu i dozvolimo matici da za nas pokreće varalicu, dok je polako usmeravamo nazad. Kada varalicu bacamo uzvodno, vrh štapa držimo uspravno i namotavamo takvom brzinom da se varalica kreće malo brže od samog toka vode.“

Od Ustave na Užičkoj plaži, pa naniže i u toku Đetinje do mosta sa lokalima, za varalicom ili mušicom pomame se pastrmke teške i po dva kilograma. Ima i mladice, lovljeno je ili primećeno u virovima Đetinje primeraka dugih i jedan metar. I lipljen, ljubitelj čistih i brzih voda, već nekoliko godina je stanovnik Đetinje, hvatani su komadi i po kilogram teški. Sitnijih primeraka na Đetinji ima na hiljade.

Ribolov u centru grada na Đetinji
Ribolov u centru grada na Đetinji

Incijativa da bi Užičani mogli u centru grada da love kapitalne salomonide počela je pre tri decenije, kada su užički ribolovci želeli ovo što danas imaju. Prvo su proterali ribokradice sa Đetinje strogom kontrolom, uz pomoć užičke policije, jer ribočuvari tada nisu imali velika ovlašćenja. U to vreme u Đetinji je bilo potočne pastrmke, ali u mnogo manjem broju i ne tako krupne i jake kao sada. Skorijih dana pegavu grabljivicu, dugu 61 centimetar, ulovio je Stefan Jovanović. Čim je ribu svoje ribolovačke karijere izvukao na obalu i ovekovečio ulov, vratio ju je u brzake.

Kada su se Užičani rešili ribokradica, počeli su sa akcijama čišćenja reke. Uporedo su podizali svest kod ribolovaca i obučili ih da obale reke pre odlaska sa pecanja ostave čistijim nego što su bile. Zatim su reku poribili mladicom i lipljenom. Od malo su Užičani dobili mnogo, toliko da užički ribolovci imaju to na čemu im mnogi zavide.

Ribolov u centru grada na Đetinji
Ribolov u centru grada na Đetinji

Đetinja je nekada povremeno nosila crvenilo ili nekakav drugi kolorit. Bilo je to zbog otpadnih voda koje je ispuštala fabrika “Cveta Dabić”, kasnije pod imenom “Froteks”. Srećom po živi svet reke i ribolovce, ali ne i po zaposlene koji su radili u ovoj firmi, tekstilni gigant je devedesetih prestao sa radom. Na svake tri godine, užički ribolovci rade monitoring riblje osnove, dokazuje da je Đetinja puna ribe – kako u jezeru Vrutci i kanjonu između ove hidroakumulacije i Užica, tako i u samom gradu. Ipak, kvalitetno čuvanje voda zahvalnije je od svakog poribljavanja.

Novinar Lojanica je pisao:
“Pastrmka, mladica i lipljen su tu, sad ih treba čuvati. Na tom zadatku su već nekoliko godina članovi udruženja “Alasi sa Đetinje”, mlada garda užičkih pecaroša. Nisu samo sportski ribolovci, već i edukatori i desna ruka ribočuvarima. Ustanovili su pravilo “uhvati i pusti”, do kog drže kao do Svetog pisma.”

Ribolov u centru grada na Đetinji
Ribolov u centru grada na Đetinji

Temperaturom od 12-13 stepeni i prirodnom hranom, koju ribi nudi u izobilju, Đetinja je idealno stanište za salmonidne vrste riba.

Nekoliko puta se dešavalo da iz kanalizacionih ispusta u reku dospeju zagađujuće materije, usled kojih je bilo trovanja ribe. Duša zaboli kad vidiš mrtvu pastrmku ili lipljena. Od gradskih vlasti i inspekcija ribolovci su uporno tražili da kazne odgovorne, ali do sada se nije čulo da je ikada neko odgovarao zbog trovanja reke i pomora ribe.