O Prvom užičkom estradnom penzioneru Jovanu Mitrašinoviću

1855

Posle 25 godina rada na estradi, godine 1995, „muzičku penziju“ prvi u Užicu je dobio klavijaturista i menadžer Jovica Mitrašinović. Iza dugogodišnjeg muzičkog rada i organizatorskog staža, iza Jovice je ostalo stotine uspešnih i neuspešnih koncerata, koje je organizovao i na njima učestvovao. O svom radu Jovica je tada rekao: „Počeo sam posle završene niže muzičke škole „Aleksa Dejović“ u Užicu 1958. godine. Sa veselim dečacima, Integralima i Vihorima sam svirao sve do 1971. godine, kada sam nastavio samostalnu karijeru“.

Jovica Mitrašinović u "Vihorima", gornji red u sredini
Jovica Mitrašinović u “Vihorima”, gornji red u sredini

Početkom 1962. godine u Užicu je grupa tinejdžera osnovala prvi rok VIS (vokalno istrumentalni sastav). Zvali su se „Veseli dečaci“. Skinuli su nekoliko tada popularnih kompozicia britanskog sastava „Šedouz“ gitariste Henka Marvina, verovatno ni sami nisu bili svesni da su prva užička rok grupa, koji će malo kasnije prerasti u ozbiljanijiji sastav „Vihori“. Uglavnom, utrli su značajan put užičkoj rok sceni. Jedan od osnivača bio je klavijaturista Jovica Mitrašinović, koji je rođen 1946. godine u Užicu. Sa Jovicom u sastavu su bili Dragan Božović, Vojo Mulina, Pavle Zarić Ricko. Kada je izgrađen Ferijalni dom na plaži, na Gitarijadi osvojili su prvo mesto. Svirali su više od godinu dana igranke u Gimnaziji.

U to vreme, Pedagoška škola je kupila istrumente i Jovica sa ostalima osniva grupu „Integrali“, umesto Voja Muline u novoj grupi je bubnjar Cole Vas i Rickov stariji brat, Stevo Zarić. Integrali su svirali su na Crnogorskom primorju 1964. godine. To im je pomoglo da se izgrade kao muzičari. Kad su se vratili u Užice, većina članova sastava je morala u vojsku. Godine 1967, u Užice, „grad liftova“, dolazi da radi serviser iz Trstenika Miroslav Stefanović, od Užičana prozvan Badžo Liftadžija. U to vreme se Jovica i gitarista Ricko vraćaju iz vojske i sa Badžom dogovaraju da naprave orkestar kome će on da kupi istrumente i da bude prvi menadžer. Nastaje VIS Vihori. Skidali su pesme sa Radija „Luksemburga“, „Monte Karlo“, „Slobodna Evrope“, sa Top liste prvih 10.

Jovica u Integralima - Dolamitima - Kristalima, isti članovi različita imena VIS-a
Jovica u Integralima – Dolamitima – Kristalima, isti članovi različita imena VIS-a

Svirali su igranke u bašti Doma JNA (današnji GKC) na Ferijalnom, kasnije Hotel „Turist“. Bila je to dobra rok muzika. U Vihorima su su nastupali Jovica, Ricko, Cole bubnjar, Mendo basista, Đoko pevač. Kada je Cole otišao u Francusku, došao je Lomec, i tada je bio glavni „Vihor“. Svirali su u Gradskoj kafani i po drugim gradovima. Dok su svirali u Gradskoj kafani, čuo ih je tadašnji direktor bioskopa Brane Ćurak. To je bilo 1970. godine. Pozvao ih je da održe koncert u bioskopu, a do tada jedino u bioskopu koncert je održao Đorđe Marjanović. Užički slikar Rade Vergović je napravio plakate za koncert, sala je bila puna. Prodato je preko 700 ulaznica, a koštala je 500 dinara. Skinuli su ceo album Pro-arte i svirali strane hitove. Koncert je bio veličanstven, sa reflektorima. Imali su režiran nastup, garderoba je specijalno šivena za taj nastup. Užička mlada publika je poludela za Vihorima, kao svetska za Bitlsima.

Posle tog koncerta VIS Vihora u bioskopu „Partizan“, Jovica Mitrašinović je odlučio da nastavi samostalno karijeru i da počne ozbiljnije da se bavi menadžerskim poslovima.

CD "Sećanja" Jova Mitrašinovića
CD “Sećanja” Jova Mitrašinovića

„Zanat sam učio od Brana Petrovića, bivšeg sekretara KPZ-a užičkog sreza, a kasnije od Bate Avramova i drugih. Estrada je u to vreme bila pravi bauk, ali zajedno sa Milanom Jevtićem, inače jedinim dobitnikom estradne nagrade u Srbiji u Užicu, uspeo sam, doduše tek 1984. godine da osnujem prvo posleratno estradno udruženje u gradu. Pomagali smo oko rešavanja statusa mnogim užičkim muzičarima i dovodili vrhunske zvezde YU estrade. Posebno bih izdvojio oproštajnu turneju Tome Zdravkovića i nastupe Ljube Moljca. Ljudi obično misle da su estradni menadžeri najobičniji prevaranti i šarlatani, što nema veze sa istinom. Estrada podrazumeva mnogo organizacionih, fizičkih, pa ako hoćete i moralnih vrednosti. Estrada je prava nauka i taj posao zna da bude veoma nezahvalan.“

Za životni promašaj Jovo je smatrao nepristajanje na saradnju sa Lepom Brenom, u vreme kada je Fahreta Jahić pravila početničke estradne korake. Jovo je bio prvi užički estradni penzioner ali je nastavio i kasnije sve do prerane smrti da promoviše i pomaže muzičke talente i samostalno nastupa. Bio je jedan od organizatora užičkog tamburaškog festivala. Objavio je i CD „Sećanje“, na kome je zabeležio najpopularnije pesme koje je izvodio tokom svoje bogate karijere.