
Sreten Petrović je bio prvi užički kujundžija, kasnije i sajdžija. Imao je kuću u ulici Vojvode Demira. Otvorio je kujundžijsku radnju nekoliko godina posle velikog požara 1862, kada je muslimansko stanovništvo napustilo Užice. Ljuba Stojanović je zabeležio da je na teferičima u Međaju kujundžija Sreten Petrović svirao na flauti ili vodio kolo “s praporcima u štikli“. Bio je jedan od uglednijih Užičana, koji je vodio jedan od užičkih esnafa u kome su bile različite užičke zanatlije. Godine 1870, uz kujundžijsku, osnovao je sajdžijsku radnju pod nazivom “Petrović i Sinovi”.
Sreten je imao tri sina: najstriji je bio Rista, srednjeg Rada i najmlađeg Miluna – Mila, koji su nastavili porodičnu tradiciju. Rista je takođe bio kujunđija, ali se posvetio kafedžijskom i trgovačkom poslu. Držao je u istoj slanuškoj ulici Vojvode Demira dosta poznatu kafanu “Zeleni venac”, koju su Užičani, zbog ekskluzivnosti, zvali “Monte Karlo”. Prodavao je sopstvenu flaširanu “Užičku klekovaču“ na veliko.

Rade je vodio sajdžijsku radnju 40 godina, od 1904. do 1944. Sa sajdžijskim poslom nastavio je i najmlađ sin Mile, koji je učio zanat u Bratislavi. Voleo je automobile, prodavao je i automobilske delove, najpre Forda. Bio je stasit gospostven čovek. Umro je 1960. godine, najpre od tuge za sinom Sretenom, koji je umro u svojoj 28 godini. Sreten je bio učitelj, ali je radio sa ocem u radnji. Danas najstariju užičku zanatsku radnju drži negov sin, Dragan Petrović, sa ženom Svetlanom, a njegova sestra Ljiljana je arhitekta u Beogradu. Dragana i Ljilju Sretenovu decu je odgajila i iškolovala baka Milojka, najbolja prijateljica moje babe, pekarke Mare Kovačević.
Prvog užičkog kujundžiju i sajdžiju ovekovečio je fotograf Ilija Lazić u karakterističnom odelu 1932. godine sa karakterističnim pojasom, fermanom i fesom. Njegov portret dočekuje svakoga ko danas ulazi u sajdžijsku radnju Petrovića (2018.), tu na Glavnoj ulici preko puta zgrade Beogradske robne kuće, u nekadašnjem Radišića prolazu, idući prema Đetinji, tj. Omladinskoj ulici.