Petrovići, vlasnici najstarije užičke zanatske ranje

2202
Sreten Petrović, prvi užički kujunđija
Sreten Petrović, prvi užički kujunđija

Sreten Petrović je bio prvi užički kujundžija, kasnije i sajdžija. Imao je kuću u ulici Vojvode Demira. Otvorio je kujundžijsku radnju nekoliko godina posle velikog požara 1862, kada je muslimansko stanovništvo napustilo Užice. Ljuba Stojanović je zabeležio da je na teferičima u Međaju kujundžija Sreten Petrović svirao na flauti ili vodio kolo “s praporcima u štikli“. Bio je jedan od uglednijih Užičana, koji je vodio jedan od užičkih esnafa u kome su bile različite užičke zanatlije. Godine 1870, uz kujundžijsku, osnovao je sajdžijsku radnju pod nazivom “Petrović i Sinovi”.
Sreten je imao tri sina: najstriji je bio Rista, srednjeg Rada i najmlađeg Miluna – Mila, koji su nastavili porodičnu tradiciju. Rista je takođe bio kujunđija, ali se posvetio kafedžijskom i trgovačkom poslu. Držao je u istoj slanuškoj ulici Vojvode Demira dosta poznatu kafanu “Zeleni venac”, koju su Užičani, zbog ekskluzivnosti, zvali “Monte Karlo”. Prodavao je sopstvenu flaširanu “Užičku klekovaču“ na veliko.

Risto Petrović, vlasnik kafane i trgovine na veliko pićima, posebno "Užičke klekovače" u ulici Vojvode Demira
Risto Petrović, vlasnik kafane i trgovine na veliko pićima, posebno “Užičke klekovače” u ulici Vojvode Demira

Rade je vodio sajdžijsku radnju 40 godina, od 1904. do 1944. Sa sajdžijskim poslom nastavio je i najmlađ sin Mile, koji je učio zanat u Bratislavi. Voleo je automobile, prodavao je i automobilske delove, najpre Forda. Bio je stasit gospostven čovek. Umro je 1960. godine, najpre od tuge za sinom Sretenom, koji je umro u svojoj 28 godini. Sreten je bio učitelj, ali je radio sa ocem u radnji. Danas najstariju užičku zanatsku radnju drži negov sin, Dragan Petrović, sa ženom Svetlanom, a njegova sestra Ljiljana je arhitekta u Beogradu. Dragana i Ljilju Sretenovu decu je odgajila i iškolovala baka Milojka, najbolja prijateljica moje babe, pekarke Mare Kovačević.
Prvog užičkog kujundžiju i sajdžiju ovekovečio je fotograf Ilija Lazić u karakterističnom odelu 1932. godine sa karakterističnim pojasom, fermanom i fesom. Njegov portret dočekuje svakoga ko danas ulazi u sajdžijsku radnju Petrovića (2018.), tu na Glavnoj ulici preko puta zgrade Beogradske robne kuće, u nekadašnjem Radišića prolazu, idući prema Đetinji, tj. Omladinskoj ulici.